Iznad svega, tata je želeo da nam bude dobar otac i bio je – najbolji. Za to sam strašno zahvalan, i uprkos tome što sam ga izgubio prerano, piše Ber Grils
Ber Grils je čovek koji je oduvek tražio vrhunske izazove. Dok je odrastao na ostrvu Vajt, otac ga je u ranom uzrastu naučio da se penje i da jedri. Kao tinejdžer, nalazio je identitet i cilj kroz planinarenje i borilačke veštine, što je tog mladog pustolova dovelo do podnožja silnih Himalaja i jednog velemajstorskog kampa za trening u Japanu.
“Majka i otac su se upoznali kada je mama imala dvadeset jednu godinu a tata dvadeset devet. Veza im je bila prilično blesava, sa stalnim raskidima i pomirenjima, dok konačno nisu pobegli na Barbados i venčali se.
Njihov odnos je ostao pun ljubavi, mada je, po mnogo čemu, mama bila proizvod razvoda svojih roditelja. Imala je duboko ukorenjen strah od napuštanja, zbog čega se prema tati često ponašala previše zaštitnički.
Stoga je odlazak na penjanje ili na jedrenje za mene i tatu podrazumevao da moramo da se iskradamo. (Što smo, naravno, obojica obožavali.) Valjda je tako svaki izlazak bio misija. A dok sam bio mali, imali smo gomile takvih misija.
Ali kako sam rastao i počeo da planiram vlastite izlete, ma koliko kratki bili, bio sam tužan što nisam stigao da više vremena provedem s tatom, samo nas dvojica. Naprosto znam koliko je voleo naše pustolovine, ali bio je rastrzan između mame i mene.
Po mnogo čemu tata nikada nije zaista odrastao. Zbog toga je i bio tako predivan otac, džentlmen i drug. Shodno tome, ni ja nikada nisam težio da prebrzo odrastem.
Usled toga što su ga strogo vaspitavali, u tati se rodila rešenost da postupa drugačije. Dok je njemu nedostajalo podrške i milovanja, on ih je Lari i meni pružao u izobilju.
Iznad svega, tata je želeo da nam bude dobar otac, i bio je – najbolji. Za to sam strašno zahvalan, i uprkos tome što sam ga izgubio prerano, kad sam imao dvadeset šest godina, istina je da nisam mogao imati bolju pripremu i obuku za život od onoga što mi je pružio kao primer.
Više od dvadeset godina bio je političar, i to odan, marljiv, običan poslanik; ali nikada nije dosegao više nivoe političke službe. Nikada se nije činilo da to zaista i želi.
Najviše je stremio da bude blizu porodici.
Nema sumnje da je voleo svoj posao, da se trudio da nešto promeni i poboljša ljudima život, ali njegove ambicije nisu bile nezajažljive, što je uobičajeno u politici, zbog čega nam je život bio neuporedivo bogatiji.
Valjda je njegova karijera bila da bude dobar tata.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: TATATATIRA!
Tata kupi mi auto: Goran Abraham
Predstavite nam se kao tata? Prvo dete sam dobio sa 38 godina, uz zahvalnost Gospodu, a zatim drugo i treće u roku od 3 godine. To mi je promenilo shvatanje...
Njen tata
Njen tata je u njenom životu bio prvi "buli". Bio je njen prvi oprez. Vrlo rano je naučila da raspoznaje koji postupak, reč, ton, mogu tatu da razbesne. I izbegavala ih...
Tvoj narcisoidni otac koji nikad nije na psihoterapiji, ali zato ti jesi
Piše: Ivana Sinđić, psihoterapeut Narcisoidni očevi gotovo nikad nisu u psihoterapiji . Ne uključuju se u proces, jer je obično njihovo mišljenje o njima samima da su uvek u pravu,...
Mihail Labkovski: Pet saveta kako postati dobar otac
- Nemojte se ženiti ili pristajati na to da vaša žena rodi ako ne osećate potrebu da postanete otac. U idealnom slučaju, trebalo bi da budete spremni, da želite to...
1 komentar.