Nama niko nije govorio ”Volim te”
Danas se sasvim olako prevaljuju preko jezika, čak i one velike. Govorim deci volim te. Govore i oni. Ali ih učim: u svetu jeftinih reči, dela koja kažu “volim te” su sve.
Danas se sasvim olako prevaljuju preko jezika, čak i one velike. Govorim deci volim te. Govore i oni. Ali ih učim: u svetu jeftinih reči, dela koja kažu “volim te” su sve.
Jednom prilikom pojaviše se na otvorenim vratima njegovi roditelji sa molbom da ga ja nekako nagovorim da se sprema za umetnički fakultet.
Niko ne može da vam kaže da situacija nije neizdrživa i bezizlazna. To morate sebi da kažete SAMI.
Niko nije kriv. Sistem nije zakazao. Sve institucije rade po zakonu. Mediji nisu krivi jer ih niko ne gleda. Ko je onda kriv?
Od malih nogu su jedino učeni materijalnim vrednostima, bez ikakve moralne ili vaspitne barijere. Imaju moderne roditelje koji su sa njima drugari, što je mnogo više kul nego biti klasičan roditelj, koji vaspitava.
Deca kojima roditelji nisu dozvoljavali promašaje, suštinski su neobrazovana deca, sa sve svojim časovima engleskog od jaslica.
Nije mi dobro ni kao čoveku, ni kao majci, ni kao nastavniku, ni kao nastavniku škole koja je u komšiluku one u kojoj se sve dogodilo.
Nijedno dete samo od sebe neće, a i ne može, tek tako da se prihvati teškog i mukotrpnog posla ogranizovanja sopstvenih nagona i regulisanja emocija.
Čujemo li mi uvek taj očaj? Kako nam život pokazuje da često ne čujemo. Neuspešno dete nastavljaju da kažnjavaju, kritikuju i zatim potpuno da odbacuju i u porodici i u školi.
Džesika Dimas je po zanimanju spisateljica, a pismo koje je napisala svom sinu sigurno će dirnuti svaku mamu. Dok smo priređivali pismo, nekoliko puta nam je nateralo suze na oči. Možda će i vama…