Oni su ljubazni i vapitani, radoznali i saosećajni. To mi znači mnogo više nego što bi mi značilo da su bez modrica i fleka na pantalonama.
“Kao novopečena majka bila sam nervozna i zabrinuta zbog svake sitnice. Užasno sam se plašila da ću zabrljati i upropastiti svoju decu,” piše Sara Kotrel za roditeljski portal Babl
“Opterećivala sam se ishranom i oblačenjem svoje dece i previše sam bdila nad njima. Čim pređemo kućni prag, osećala sam se ocenjivanom i osuđivanom od strane okoline.
A moja deca su pravi majstori da zarade modrice. Zbog toga sam se stidela pred strancima i strahovala da ću jednog dana biti okrivljena za njihovo zanemarivanje ili zlostavljanje.
Ali istina je da imam dečake koji su veoma aktivni i kojima je jedina želja u životu da postanu Džeki Čen i dane provode vrteći nunčake.
Kad sednemo da večeramo pokušavaju da karate potezima prepolove tanjire i očas posla neko završi sa uganutim prstom. Oblačenje pižama za minut preraste u bezglavo jurcanje sa donjim delom navučenim preko glave koje se završava bliskim susretom nečije usne ili oka sa zidom.
Kupanje? To nije kupanje nego monsunska kiša posle koje su sve površine toliko klizave da im ne gine još koja modrica.
Oduvek sam na modrice svoje dece gledala kao na medalje za igru koje pokazuju koliko su čvrsti. Bilo je tu i saplitanja koje bi završilo ušivanjem glave u hitnoj službi, zbog čega moj sin danas svima pokazuje ožiljak kakav “ima i Hari Poter”.
Smirila sam se tek kada sam shvatila da su moja deca sasvim u redu. Oni su samo dva brata koja se mnogo vole, a bratska ljubav se često ispoljava kroz rvanje i nindža udarce. Ali bude tu i nežnih zagrljaja i držaja za ruke. Oni su ljubazni i vapitani, radoznali i saosećajni. To mi znači mnogo više nego što bi mi značilo da su bez modrica i fleka na pantalonama.
Više ni ne primećujem osuđujuće poglede drugih roditelja u parku. Obraćam pažnju samo na svoju decu koja najviše vole da skaču sa penjalice ili da pokušavaju da naprave pun krug na ljuljašci (mislim da to, hvala Bogu, nije ni moguće).
Prosto ne mogu da se prepoznam kad se setim one žene kakva sam bila kao novopečena majka. Nije stvar u tome da više ne brinem, već da sam spremnija da se suočim sa svakodnevnim izazovima roditeljstva.
Kažu da materinstvo nije za one sa slabim srcem, ali ja u to više ne verujem. Ono počinje preplašenim srcem ali vremenom to srce postaje se snažnije i otpornije. Iskustvo brige o deci ima svoju cenu, ali iz tog iskustva izlazimo mudriji i bogatiji ljubavlju. Tako mi je drago što sam sad sa druge strane!
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: RODITELJSTVO
Jovana Papan: Postoje dečija ponašanja koja slobodno možete ignorisati
Okupili su 100 britanskih roditelja i ispitivali ih o njihovom roditeljstvu. Oko polovine njih se izjasnilo kao “nežni roditelji”, od toga su 84% bile bele, visoko obrazovane žene. Šta ovaj...
Deca influensera: Kako je detinjstvo postalo najskuplji sadržaj
Komercijalizacija dece na internetu postala je uobičajena pojava od Amerike do Rusije. Zakonske regulative širom sveta kasne za ovim društvenim fenomenom, pa mnogi roditelji prelaze granice u eksponiranju svoje dece...
Letovanje sa bebom – 5 saveta za roditelje
Letovanje sa bebom ne mora biti stresno ako dobro isplanirate sve detalje. Kada se pripremate za letovanje, veoma je važno koju ćete destinaciju odabrati, šta ćete poneti, čime ćete putovati......
Što manje igračaka – to više igranja
Sa ciljem da se deca što lepše zabave, da se lepo zaigraju i da im bude zanimljivo, roditelji neretko "zatrpavaju" decu igračkama. Novim, drugačijim, do tada neviđenim. Kada se negde...
Nema komentara.