“Na putu koji stalno vijuga, ređa je sreća, češća je tuga, al’ dok prelaze brda i čuke, mama i tata drže se za ruke.” Vlada Stojiljković
Mama i tata drže se za ruke
Vlada Stojiljković
Na putu koji stalno vijuga,
ređa je sreća, češća je tuga
Ali dok muče svoje muke
mama i tata drže se za ruke.
Na putu koji stalno krivuda,
teško se hoda, džombe su svuda
al’ dok prelaze brda i čuke
mama i tata drže se za ruke
Na putu puno gliba i blata
maminu ruku ne pušta tata
na putu punom zamki i jama
tatinu ruku ne pušta mama.
Na putu koji stalno vijuga,
ređa je sreća, češća je tuga
al’ dok prelaze brda i čuke
mama i tata drže se za ruke.
“Sa mnom ima neka greška”, Vlada Stojiljković
Najbolje od srpskog klasika književnosti za decu
Laguna, 2015.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: PORODICA
Mladi u Evropi sve duže ostaju da žive sa roditeljima
Mnogi mladi Evropljani danas se suočavaju s izazovom pronalaženja sopstvenog stambenog prostora i finansijskom nezavisnošću, što je dovelo do toga da neki od njih ostaju da žive u zajednici sa...
Iako su talasi nosili reči, iznova je pisao ‘Mama, volim te’
Dečak je dolazio svaki dan na plažu i pisao na pesku: MAMA VOLIM TE! Zatim je gledao kako more briše napisano i trčao natrag nasmejan. Tužan starac je svaki dan...
Mladi preduzetnik Uroš Mikić: Zahvalan sam starijoj generaciji koja nije odustala od porodice
Da formalno obrazovanje nije presudno na putu ka željenom uspehu, kao i da su trud i radne navike nešto što je najvrednije potvrdio je i Uroš svojim primerom. Sada ima...
Bojana Nešić: “Slika lepa, a nervi vibriraju ispod kože”
Hajdemo opet. Ne možemo uvek verovati onom što vidimo. Zaključim to danas kada sam komentarisala fotografiju jedne moje prijateljice na kojoj je ona prelepa. Na tu moju konstataciji ona mi...
Nema komentara.