Sonja Ćirić je novinar i pisac knjiga za mlade. Nedavno je u izdanju Kreativnog centra izašlao njen novi naslov “Roman u mojoj glavi”. Pre njega, napisala je još tri knjige. Prva je roman za odrasle “Prilagođavanje je bele boje”, a romani “Jedva čekam sutra” i “Naša sjajna igra” napisani su…
– “Roman u mojoj glavi” je Vaš treći roman za decu, i bavi se suočavanjem jedne tinejdžerke sa životnim prekretnicama kao što su završetak osnovne škole, razvod roditelja… Šta vas je inspirisalo i koliko je trajalo njegovo pisanje?
Kad je moja ćerka pošla u osmi razred, počela je nervoza povodom mature. Nastavnici, roditelji druge dece, moje kolege i prijatelji – svi su, uz pitanje “kako ti je Mina”, dodavali “jao, ona je sad na maturi”. Koliko god da sam se branila od toga, od slike o maturi kao o bauku, osetila sam da me postepeno ali sigurno savladava. I, počela sam da pišem o tome – o devojčici koja je na maturi. Ispostavilo se da mi je pisanje i ovog puta, kao i do sada, pomoglo.
– Kao novinar, često pratite dečiju književnost. Kako ste počeli i da li je to uticalo na vas da pišete za decu?
Mislim da nije uticalo, da mi je samo pomoglo da se upoznam sa problemima izdavača dečje književnosti i sa aktuelnom produkcijom. Ne sećam se kako sam počela da pišem o dečjoj književnosti, ali imam utisak da je svemu bila “kriva” neka lepa knjiga u izdanju “Kreativnog centra”.
– Kako je nastao lik devojčice Mine, glavne junakinje?
Ja pripadam onima koji ne veruju da pisci izmišljaju baš sve što pišu. Sigurna sam da su sliku ili emociju koju su opisali, sami negde videli ili doživeli. Mina iz mog romana su moja ćerka, njene drugarice, i, naravno, ja.
– Da li ste tokom pisanja “konsultovali” Minine vršnjake, i kako ste uspeli da dočarate njihov svet?
Nisam, zato što dok pišem, ne pričam o tome. Tek kad sve završim, onda pokažem to što sam uradila. Konsultacije sa Mininim vršnjacima bi bile, znam, korisne, ali ih ja “dobijam” i ako ih ne tražim. Dovoljno je samo slušati ono što pričaju deca. Njihova čavrljanja u gradskom prevozu, u samousluzi, na ulici, a naročito onih s kojima se druži moja ćerka, su neverovatan izvor informacija o dečjem svetu.
– Kako ste zadovoljni reakcijom čitalaca, kakvi su njihovi utisci?
Od Sajma knjiga kad je “Kreativni centar” objavio moju knjigu, prošlo je četiri meseca – dovoljno za procenu da li čitaoce zanima to što sam im ponudila. Na osnovu tog pokazatelja, izgleda da mogu da budem zadovoljna. Na primer, jedna devojčica koja je sad sedmi razred i koju matura tek čeka, mi je kazala da joj je moja knjiga pomogla da se oslobodi straha. Kazala je da ih nastavnici, a i roditelji, načinom na koji pričaju o maturi već sad plaše, i da joj to prilično smeta. Moja knjiga ju je uverila da nisu u pravu, da je matura samo jedan nivo života a ne granica između lepog detinjstva i odraslog doba punog briga.
– Čime je obeleženo Vaše detinjstvo?
One prve, najvažnije godine provela sam u Kragujevcu, sa bakom, u dvorištu u kome je između dve velike trešnje i jedne lipe bila bašta. Na lipi je bila moja ljuljaška. U kući sam imala svoju belu policu s igračkama: na prvom spratu je bila kujna, na drugom soba, lutke su bile i gore i dole, a na vrhu su bile slikovnice i kocke. Moje lutke su imale najlepše haljine na svetu – šila ih je moja baka. Preselili smo se u Beograd nekako baš kad sam pošla u školu. Tu nije bilo bašte, ali je bio park, bilo je knjiga koje mi je mama kupovala, i pozorišnih predstava na koje me je vodila nedeljom pre podne. Prve prijatelje, one koji su mi to još uvek, stekla sam u starijim razredima osnovne škole.
– Uz koje knjige i književne junake ste Vi odrastali i zavoleli čitanje? Šta je mala Sonja volela da čita i da joj drugi čitaju?
Imala sam mnogo slikovnica, kad god bi ugleda novu u knjižari, moja mama bi je kupila. Mnogo sam volela Andersenove i bajke braće Grim, ali prvenstveno zbog čudesnih ilustracija Vladimira Kirina. Još uvek ih imam. Divila sam se hrabrosti (sad znam da je to bila ljubav) Gerde koja je spasla Kaja iz zamka Snežne kraljice. Bolelo me je tu, unutra, u grudima, kad god bih pomislila na Devojčicu sa šibicama. Zamišljala sam da ću jednom i ja, kao Mala Sirena, da ostvarim neki svoj san – tad se nisam obazirala na žrtvu koju je zbog toga podnela.
– Kakva, po Vašem mišljenju, treba da bude dečija književnost i književnost za mlade? Šta je razlikuje od književnosti za odrasle?
Najkraće rečeno – onakva kakvu piše Jasminka Petrović. Znači: treba da se tiče onih kojima je namenjena, da bude iz njihovog sveta i iskustva, i da bude iskrena. Ne možete detetu, ma koliko da je malo, reći mu je baka otputovala ako je umrla, niti treba da šapućete kad govorite o svom razvodu kako vas dete ne bi čulo – samo ćete mu dati znak da naćulji uši. Odrasle možete da lažete, naravno samo u slučaju ako vam je tako lakše.
– Šta mislite o savremenom stvaralaštvu za decu? Koga izdvajate od domaćih i stranih autora?
Ne mogu da kažem da mi se ne sviđa, sviđa mi se, ali da se ja pitam, izmenila bih neke sitnice. Po temama o kojima pišu, po načinu na koji pišu, imam utisak da se savremeno stvaralaštvo rukovodi i povodi za ukusom koji nameću drugi mediji. Igrice, na primer. Zbog toga knjige dobiju nekakav metalni, industrijski ukus. Zbog toga u njima nema života. Uz Jasminku Petrović koju sam već pomenula, izdvojila bih klasike – Duška Radovića pre svega, a zatim i Ljubivoja Ršumovića čiju najnoviju knjigu za decu “Vidovite priče” treba svakako pročitati.
– Svaki roditelj bi voleo da njegovo dete čita, ali roditelji se često osećaju nemoćnim da zainteresuju decu za knjige? Kako zainteresovati “digitalne domoroce” za knjigu, imate li neki savet za roditelje?
Postoji jedan jedini siguran način: sopstveni primer. Dete, u čijoj kući se čitaju knjige i u kojoj se razgovara o knjigama, će i samo čitati. Ali ako u kući nema ni jedne knjige, dete će privući mrdajuće slike na televizijskom ekranu. Ne bih htela da me se pogrešno shvati: televizijski programi su blago, oni su prepuni dragocenih informacija, što naravno još više važi za internet. Zato ih treba nemilice koristiti. Ali ako ih ne dopunjuje knjiga, smem da kažem iako ne mogu da dokažem, da čovek ne može biti potpun.
– Šta biste voleli da svojim pisanjem pobudite u mladim čitaocima?
Smelost da kažu ono što osećaju. Naročito ako je lepo. Ljudima je lakše da nekoga grde i govore nepovoljne stvari o njemu, nego da ga pohvale.
– Šta je sledeće što spremate za svoje čitaoce?
Čućete, a nadam se i pročitati
Razgovarala: Jovana Papan
Autor: Sonja Ćirić
Ilustrator: Vukašin Bagić
Izdavač: Kreativni centar, 2013.
Šta bih dala da sam sad u “Dobrom danu” sa Anči! Čudno je to u životu: da bi napredovao, da bi prešao na viši nivo, kao što ćemo mi sada iz naše osnovne škole otići u razne srednje škole i gimnazije, čovek mora da ostavi onaj prethodni nivo. Baš bez veze! Ima u životu toliko mnogo pravila koja ne razumem. Izmislili su ih odrasli. Deca nikada ne bi smislila nešto toliko surovo. Zašto bih ostavljala nešto što volim? Nešto što mi odgovara? Zašto? Bili smo zajedno osam godina. To je više od polovine života svakog od nas! A za to vreme svako je, osim svog života, živeo i živote svih ostalih iz odeljenja. A to su dvadeset četiri života! Svakoga dana! Kako to može da se ostavi?
Kreativni centar poklanja čitaocima Detinjarija 2 primerka knjige Roman u mojoj glavi.
Kako da učestvujete? Ostavite ispod teksta komentar i napišite koji vaš omiljeni roman o odrastanju?
Ne zaboravite da ostavite i svoju i-mejl adresu kako bismo mogli da vas kontaktiramo. Srećno!
Evo i rezultata prethodne nagradne igre Kreativnog centra. Ostavili ste 79 komentara, a primerak Srpskih narodnih junačkih pesama osvojili su: sandramajstor1979@gmail.com i lamponja@gmail.com.
Čestitamo dobitnicima koje ćemo kontaktirati radi dogovora oko preuzimanja nagrade. Ostalima želimo više sreće sledeći put. Ostanite uz Detinjarije!
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: KNJIGE
Kako uraditi domaći zadatak bez bitke u kući
Učitelj je rekao da je mom osmogodišnjem sinu za domaći dovoljno pola sata dnevno, ali je njemu redovno bio potreban jedan sat, pa i više od toga. Kukao je, žalio...
Knjiga „Kad stvari poljude“ u najužem izboru za Nagradu „Dušan Radović“
Zbirka pesama Dragane Mladenović Kad stvari poljude, u izdanju Kreativnog centra, našla se u najužem izboru za Nagradu Dušan Radović za 2023. godinu. Nagradu dodeljuje Biblioteka grada Beograda, a žiri,...
GABI, HRABRO SRCE BEOGRADA – knjiga o hrabroj keruši Gabi, izdavačke kuće Pčelica
Nakon ovog romana snimljen je i dokumentarni film sa svedočenjima autora, ali i učesnika događaja opisanih u knjizi GABI, HRABRO SRCE BEOGRADA. Autor Goran Marković otkrio nam je detalje o...
MOJA SRBIJA – promocija knjige Kreativnog centra u Biblioteci grada Beograda
O knjizi će govoriti: Simeon Marinković, autor knjige Moja Srbija u izdanju Kreativnog centra Smiljana Popov, novinarka, urednica TV emisijа Srbija za početnike i Beograd za početnike Aleksandar Saša Đorđević, vaspitač u vrtiću i osnivač klubića Moja...
Hajduk u Beogradu
Hajduk u Beogradu
j_jovanic@yahoo.com
tom sojer
mojkapric@yahoo.com
Ginger,IMHO, being an Independent is the way to go. Having been a democrat in the past is nothing to be ashamed of. President Reagan was a democrat before it turned into the Socialist Party. The shameful ones are the current demRats like paxson who are supporting Hillary for President in 2012.===========================Paxson | March 21, 2011 at 8:58 pm | “Hillary… is looking like Barry frigging Goldwater to me right now. She’s the only grown up in the room and as much I disliked her policies at one time, there is no doubt that she is an American and loves our country…â€
orlovi rano lete
ekulevska@yahoo.com
postovana deco
elenaelenaelena49@yahoo.com
alisa u zemlji cuda
inestasic@yahoo.com
Moj, a i srednjeg deteta je “Hajduk u Beogradu”
e-mail: marijap76@gmail.com
Pozdrav!
Joj isti osecaj u vezi Devojcice sa sibicama imam…
“Pet prijatelja” , ” Hajduk u Beogradu” 🙂
mira.nikolic1@hotmail.com
U danasnje vreme kada je svaka prekretnica za dete muka za sebe,a narocito prelazak na visi nivo skolovanja,mislim da je knjiga tematski pun pogodak.Ono sto se skriva u glavicama dece moze biti jako opasno i frustrirajuce ako se na pravi nacin i pravom formom razgovora ne dodje do problema pa i njegovog resenja.Kako su moja deca mala,opet veoma dobro znam kako je tesko biti ucenik nizih razreda osnovne skole i kakve su to teske muke koje ih more u tom uzrastu.Da li su dovoljno dobri,da li ce ih uciteljica pohvaliti,zasto se nije nasmesila,kakve su pismene vezbe,da li odati druga koji radi lose stvari,sta obuci,da li je on zaljubljen…..I milion takvih i slicnih problemcica za nas a problemcina za njih.Prelazak na visi nivo skolovanja je jako ozbiljna stvar i tako joj treba i pristupiti,kako bi nam deca ostala ona ista nasa,nasmejana,vesela a ne cutljiva,mrzovoljna i bezvoljna.Ponuditi im pregrst strpljenja i onda kada nam glava puca i od drugih briga jer jednom izgubljeno dete na krivom putu veoma lako ostaje zauvek na njemu.Za sada se sa svim tim nosimo uspesno,nije lako,a uz malo sale postane i zabavno….Sto se tice knjige moja devojcica obozava Martu Smart,a u moje vreme bila je to najpre slikovnica Hajdi,pa onda bajke a izdvojila bih i knjigu Robinson Kruso.
Orlovi rano lete!
dragana0605@yahoo.com
Tom Sojer, čitan i gledan hiljadu puta
Obožavamo “Alisu u zemlji čuda”
Hajdi i Alisa su deo našeg detinjstva
Družina Pere Kvržice i Magareće godine
Dečaci Pavlove ulice
perunicic.jasmina@gmail.com
Bilo je više takvih knjiga, ali ako moram da izdvojim, neka bude ”Pipi duga čarapa”, knjiga ( odnosno, više njih ) o jednoj slatkoj i sasvim neobičnoj devojčici.
tanjavlajic0@gmail.com
Tajni dnevnik Adrijana Mola 🙂
a.s.tasic@medianis.net
Za devojcice bih preporucila Maju, uz nju je odrasla moja generacija, a i generacije posle.
nenadicdejana@yahoo.com
Krcko Oraščić
tajchili@gmail.com
BELA GRIVA… Mislim da sam je citala u 4. razredu osnovne skole. Koliko sam samo plakala dok sam je citala, a i kad sam zavrsila citanje… To je knjiga koja je definitivno ostavila traga na meni za ceo zivot, ali bukvalno!
marinakrantic@yahoo.com
iz mog detinjstva: Hajdi, Tom Sojer, Alisa u zemlji čuda, Crni lepotan…
Moje dete obožava: Martu Smart, Hajduke, Čarobnu šumu bajki itd.