Škole i pedagozi moraju da se više prilagode različitim mogućnostima introvertnih učenika, kako bi oni imali jednake šanse za uspeh.
Do skora, introverne osobe smatrane su stidljivim ili nesrećnim, ali danas se sve više obelodanjuju njihove prednosti. Suzan Kain, autorka knjige “Tihi: Moć introvernih u svetu koji ne zaklapa,” jedna je od najaktivnijih “zastupnika” introvertnih osoba a njen govor na TED konferenciji odlgedan je 14 miliona puta na Jutjubu.
Sada je napisala novu knjigu o introvertnoj deci i tinejdžerima: “Tiha moć: Skrivene snage introvernih.” Njena poruka je – introvernost nije osobina koju treba prevazići, već je treba prihvatiti i uvažavati.
Šta je introvertno dete? U intervjuu za Vašington post, Suzan objašnjava da je to dete koje uživa u samoći ili voli mirnije aktivnosti i druženje sa po jednim bliskim prijateljem. Glasne aktivnosti kao da im iscrpe baterije.
Suzan naglašava da introvernost nije isto što i stidljivost – stidljive osobe strahuju od osude okoline, introvertni ne.
Kako podsticati introvertnu decu?
Roditelj treba da se trudi da ih bolje razume. Za početak, da shvati da imaju drugačiji nervni sklop, koji ih čini osetljivijim na nadražaje. Kada žele da se povuku od galame i gužve, verovatno je njihov organizam fizički preplavljen.
Školski dan za njih može biti iscrpljujući i treba im vremena da obnove snagu kada se vrate kući, pa će težiti tišini i samoći.
Kako društvene mreže utiču na introvertnu decu? S jedne strane, pomaže im da komuniciraju bez odlaska na bučna mesta. S druge strane, dvadesetčetvoročasovno pristustvo vršnjaka preko interneta može biti iscrpljujuće. Roditelji treba da im pomognu da nauče da odvajaju važno od nevažnog kada su onlajn.
Suzan Kain ističe i da škole i pedagozi moraju da se više prilagode različitim mogućnostima introvertnih učenika, kako bi oni imali jednake šanse za uspeh.
“Većina introvertnih ljudi imali su veoma tegobna iskustva odrastajući u ekstrovertnom društvu, uvek osećajući da su u raskoraku sa očekivanjima okoline,” kaže ona. Naročito im teško pada grupni rad, koji današnji obrazovni sistem sve više potencira. “Samoća je jedan od najbržih puteva ka umovanju i razvijanju talenata,” poručuje ona.
Izvor: Detinjarije
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: RODITELJSTVO
Usamljenost kod majki novorođenčeta – kao u igri žmurke kada shvatite da vas niko ne traži
Razlike između očekivanja i realnosti su pogotovo velike kod roditelja koji su imali vrlo aktivan život pre rođenja deteta, bez obzira da li je u pitanju bilo zahtevno radno mesto,...
Dr Vlajko Panović: Prvorođena i drugorođena deca imaju potpuno drugačiju dinamiku odrastanja
O razlikama u odrastanju prvorođenog i drugorođenog deteta u jednoj porodici, ali i načinu na koji se roditelji prema njima postavljaju - govorio je dr Vlajko Panović. Fokus je bio...
Deca nam okupiraju kuću, život, budućnost… i menjaju sve iz korena
Okupiraju našu kuću koja je do skoro bila besprekorno čista i uredna, a sada su svuda ‚nered razbacane igračke, fleke od hrane i deca koja trče unaokolo i jure se....
Da li biste prihvatili ovaj posao? Ili ga možda već radite…
Veoma je važno da imate sposobnost da izdržavate sate i sate stojeći, da ne očekujete redovne obroke, da ste dostupni 24/7, po mogućstvu da imate diplomu iz medicine, visoke kulinarske...
Nema komentara.