To što su pretnje jedna od najdrevnijih metoda vaspitanja, ne znači da su uvek uspešne i delotvorne. Morate umeti da pretite. Koje pretnje nisu delotvorne u vaspitanju?
Pretnje su oduvek deo roditeljstva. Najranije su verovatno izgovorili naši nomadski preci kada njihovi klinci nisu hteli da prestanu da imitiraju pećinskog medveda. Međutim, to što su pretnje jedna od najdrevnijih metoda vaspitanja, ne znači da su uvek uspešne i delotvorne. Morate umeti da pretite.
“Sve zavisi od vrste pretnje,” kaže dr Nensi Darling, profesorka psihologije sa koledža Orbelin i autorka bloga o vaspitanju na portalu Psihologija danas. Ona objašnjava da su pretnje većinom nužna upozorenja koja imaju za cilj održavanje discipline. Ne možete detetu reći da će izgubiti neku priviligiju zbog svog ponašanja, a da mu suštinski ne izreknete pretnju.
“Ono što mu tada kažete je “Ako se budeš ponašao kako ne treba ovo će biti posledice”,” kaže Darlig, dodajući da je u pitanju sasvim prihvatljiv roditeljski postupak. To su “razumne pretnje” koje detetu daju izbor i vreme da razmisli o tome da li je sledeća odluka vredna posledica koje će zbog nje snositi.
Koje pretnje, s druge strane, nisu delotvorne u vaspitanju? Darling kaže da su to one nedefinisane pretnje tipa “Nemoj da ti ja dođem!”, “Ako to ne uradiš, videćeš ti svoga boga” ili čuveno “Videćeš ti kad ti tata/mama dođe!” U ovakvim pretnjama nema jasnih posledica koje će uticati na detetovo ponašanje. Šta će biti ako dođe tata? Ko zna? Koga briga? Sigurno neće okrenuti auto i voziti sat vremena da bi detetu pokazao svoga boga…
“Sve što znamo o nagradama i kaznama iz godina istraživanja – je da roditelji žele da se problem sa ponašanjem reši odmah. Ako obećavate kaznu u nekoj nedefinisanoj budućnosti, dete će ili prosto ignorisati pretnju ili ćete stvoriti dugoročni strah zbog kog će zaboraviti na svoje postupke, i misliti samo o strašnoj kazni koja ga očekuje.
Pretnje dakle deluju samo kad su konkretne a posledice trenutne, a važno je i da budu izrečene u atmosferi poverenja. One moraju biti povezane sa prirodnim posledicama i ne smeju iz temelja ugrožavati odnos. Dete mora biti sigurno da i pored kazne koja sledi nećete prestati da ga volite.
“Volim te iako te kažnjavam” neka bude vaša poruka. I kada se kazna završi, onda se završila, savetuje Darling.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Danijela Budiša Ubović: Psihološka zavisnost od roditelja – snažno osećanje dužnosti drži decu uz roditelje
Psihološka zavisnost od roditelja u velikoj meri može uticati na donošenje odluka u životu pojedinca koji bi trebalo da živi svoj život i oblikuje ga kako misli da treba pa...
Dr Vladimir Đurić: Niko ne može sve, a i da može – džaba mu ako ga to košta mentalnog zdravlja
O mentalnom zdravlju, zdravom odnosu prema sebi i važnosti očuvanja dobre energije kao i prvim simptomima 'pregorevanja', dr Vladimir Đurić, doktor medicine, specijalista psihijatrije, edukant psihoterapije - rekao je sledeće:...
Danijela Budiša-Ubović: ‘Radovi u toku’ – značajna faza u procesu samospoznaje
Svaki pojedinac prolazi kroz sopstvene faze i procese samospoznaje - kao jednog značajnog puta do svoje prave prirode, do spoznaje svojih osećanja i načina na koji ćemo se sa njima...
Ranko Rajović: Škola ne služi da deca nauče matematiku i fiziku, već da razviju kompletnu ličnost
O nedostatku empatije kod dece Ranko Rajović je govorio u podkastu “Agelast” sa autorom i voditeljem Galebom Nikačevićem. “Kad imaju problem sa empatijom, oni se ne snalaze. Oni reaguju drugačije,...
Nema komentara.