Već smo shvatili da deca mogu da budu loša. Svi smo shvatili da su mediji zabrinuti za klince. Ali, ta opsednutnost njihovom srećom, očigledno je opterećenje i za roditelje i za klince
Piše: Zorica Marković
Pored sve one krivice koja se javlja uz pitanje “jesam li ja dobar roditelj”, mada se savest najčešće umiruje onim “dao sam im sve što sam mogao”, nikome ne treba još jedan dokaz da je moguće biti i bolji roditelj od onoga što jeste. Posebno ne da vam dete kaže da ste jedan od razloga zbog čega želi da potraži sreću tamo negde (istraživanje McCann Truth Central Beograd, objavljeno u Nedeljniku), iako to treba da zvuči pozitivno i krivicu bi trebalo da oseti neko drugi u državi a ne mama (češće nego tata). Neverovatno je čitati da je to realnost, da u vreme selfi generacije, svih onih pisanja o narcisima i razmaženoj deci koja ne mogu da se snađu u životu jer odmah žele plate od hiljadu evra, avione, kamione, dominantna većina zapravo ima na umu nešto sasvim drugo (mada se ne gade aviona, kamiona). Ali, mladi danas zaista nisu sebični kao što ih predstavljaju mediji, što je ovo istraživanje i potvrdilo (trećini dece starosti od 16 do 29 godina, uzori su pre svega roditelji, zbog svega što su postigli u životu, odrekli se i učinili za njih, podaci istraživanja McCann Truth Central Beograd).
Očigledno su sva znanja i razmišljanja koja smo imali o njima, proizašla iz filmova, naslovnih strana, raznih jutjubova i svih onih kanala na kojima isplivava sve što klinci loše urade. U redu je, već smo shvatili da deca mogu da budu loša. Svi smo shvatili da su mediji zabrinuti za klince. Ali, ta opsednutnost njihovom srećom, očigledno je opterećenje i za roditelje i za klince.
Jeste li ikada čuli od svog deteta “stani, radiš previše za mene. Pusti me malo?” Gušiti klince ne znači samo “drobiti” im šta da urade već i raditi umesto njih. Opsednutost srećom naše dece može da ih i te kako učini nesrećnima u adolescenciji.
Roditelji nisu direktno krivi za stav svoje dece da im jednog dana vrate sve učinjeno, rekla je za Nedeljnik Željka Mićić, psiholog, koja je učestvovala u istraživanju. “Ta potreba mladih nije nametnuta, već je autentično njihova. Pedeset pet odsto ispitanika naše studije je reklo da bi otišli u inostranstvo zbog bolje plaćenog posla, tako da je to najčešće navođen razlog odlaska iz zemlje. Mladi smatraju da im se tamo negde nudi i prilika da normalnije žive, da napreduju i obezbede dobar život kako svojim roditeljima, tako i svojoj budućoj porodici.”
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: VESTI
Muzej iluzija u Beogradu ponovo otvara svoja vrata
Nije iluzija, jedan od najposećenijih muzeja u Beogradu, Muzej iluzija, ponovo otvara svoja vrata u subotu 20. aprila od 12 časova sada u novom, redizajniranom izdanju. U Nušićevoj 11, posetioci...
Novi Sad: Pružile prvu pomoć i spasile život čoveku
Dobro pogledajte ove devojke. Pre nekoliko dana oko 19 časova na uglu Bulevara Oslobođenja i Bulevara Cara Lazara u Novom...
Profesorka Matematičke gimnazije, Ivana Milošević, najbolja na svetu
Profesorka engleskog jezika u Matematičkoj gimnaziji iz Beograda, Ivana Milošević, koja je u Tampi na Floridi izabrana za najbolju nastavnicu lidera u svetu, tu prestižnu nagradu u konkurenciji od 5.000...
Ja, Preduzetnik Samit porodičnih biznisa – događaj koji ne smete propustiti!
Ja, Preduzetnik Samit porodičnih biznisa pruža priliku za razmenu ideja, iskustava i najboljih praksi među generacijama vlasnika, kako bi se unapredila dugoročna održivost i uspeh porodičnih preduzeća. Samit porodičnih biznisa...
Nema komentara.