„Demokratično“ roditeljstvo u kombinaciji s dečjim potrošačkim stavom donelo je našoj deci osećaj prava na stvari, a kada ne dobiju od vas ono za šta smatraju da imaju prava, zagorčaće život i vama, a verovatno i ostalima.
Termin „razmažen“ obično povezujemo s materijalnim izobiljem; i dok to očigledno jeste istina u većini zapadnih industrijalizovanih društava, u mnogim aspektima taj momenat predstavlja najmanji problem. Pojam razmaženosti se rapidno raširio na mnoge sfere dečjeg života. Ipak, postoji jedna dimenzija koja zagorčava svačiji život, a odraslima ga čini još složenijim: to je tiranija širokih mogućnosti koje nam danas stoje na raspolaganju u skoro svakom području života. Podstiču nas da poverujemo kako je širok izbor sladak put do demokratije: more opcija nam daje samostalnost i pomaže nam u oblikovanju našeg života. Naravno, mnogi su od nas shvatili da se možemo udaviti u tom moru ponuda i kada malo bolje razmislite, shvatite da manje obično daje više. Naše potrošačko društvo očigledno ide nasuprot ovome – ali mi smo odrasli.
“Postoji jedna dimenzija koja zagorčava svačiji život, a odraslima ga čini još složenijim: to je tiranija širokih mogućnosti koje nam danas stoje na raspolaganju u skoro svakom području života.”
Nedavno sam pročitao jedan zanimljiv naučni rad o efektima velikog izbora, koji po mom mišljenju uspešno pobija pretpostavku da je širok izbor obavezno nešto što je dobro. Naučnici na Univerzitetima Kolumbija i Stenford dižu ruke uvis pitajući se: „Otkud toliko nezadovoljstva kada se nalazimo pred tolikim izborom mogućnosti?“ A zatim daju objašnjenje: „Uobičajena je pretpostavka, koja se nalazi u osnovi istraživanja o širokom izboru, da će postojanje izbora tipično povećati osećanje kontrole… možda kako količina slobode koju ljudi imaju raste mimo neke lako savladive granice, ima se osećaj povećanog gubitka kontrole.“ , Pre nekih sto osamdeset godina, uticajni francuski istoričar Aleksis de Tokvil u svom delu O demokratiji u Americi začuđeno je posmatrao Amerikance pod bremenom širokog izbora: „U Americi videh najslobodnije i najobrazovanije ljude u okolnostima najsrećnijim u svetu; ipak, činilo mi se da se nad njima uvek nadvija neki oblak, i rekao bih da su uvek zabrinuti, bezmalo tužni, čak i u svojim zadovoljstvima.“
Nije ni čudo što širok izbor današnjoj deci i omladini daje prostor koji im se podrazumeva kao zdravo za gotovo, ili tačnije oni smatraju da im to pripada u bezmalo svakoj sferi života – od pahuljica za doručak do toga gde će slaviti rođendan. To je delimično posledica direktnog reklamiranja, koje im maše pred očima neizmernim obiljem ponuda, ali je ipak delimično i naš neuspeh što ne ograničavamo izbor ponuda i što te granice ne namećemo odlučno. Neznanje je blagodet; drugim rečima, ono što oči ne vide, usta verovatno neće tražiti.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Ranko Rajović: Škola ne služi da deca nauče matematiku i fiziku, već da razviju kompletnu ličnost
O nedostatku empatije kod dece Ranko Rajović je govorio u podkastu “Agelast” sa autorom i voditeljem Galebom Nikačevićem. “Kad imaju problem sa empatijom, oni se ne snalaze. Oni reaguju drugačije,...
Ti si blistava zvezda, ali ponašanje ti je nepovoljno
Sa ciljem da se prepozna i na što bolji način razreši situacija u kojoj je, kako kaže autorka, razgovor besmislen, Štefani Štal savetuje sledeće: Nažalost, ima situacija u kojima ni...
VERBATORIA NOVI SAD – mesto gde upoznajemo sebe, otkrivamo urođene talente i postajemo krojači svoje sreće!
Svaka donešena odluka je deo životnog iskustva. Lepog ili manje lepog, ali svakako korisnog. Ono što više izaziva nelagodu jeste neizvesnost pre nego što saznaš da li je odabir bio...
Jelena Holcer: Rečenica koju najčešće izgovaram…
Kada mi se tinejdžeri koje poznajem od ranije javljaju zbog nekog svog novog razloga, primetila sam da je rečenica koju najčešće izgovaram: - Hajde da razgovaramo. Ponekad su njihovi novi...
Nema komentara.