Skromnost i radost su našim precima bili smisao najvećeg hrišćanskog praznika, koji je poslednjih godina komercijalizovan, a to nam je, kaže Antonić, došlo sa Zapada.
Autor:Mirjana Mitrovic
Jedan od starih vaskršnjih običaja koji je zadržan samo u retkim krajevima Srbije simbolizovao je obred pričešća u domovima naših predaka
Slavljenje vaskrsenja Isusa Hrista jedan je od “najčistijih” hrišćanskih praznika kažu etnolozi za portal Ekspres. net i pojašnjavanju kako nema mnogo običaja koji se sprovode na današnji dan kao što je slučaj sa Božićem i ostalim verskim praznicima.
Etnolog Dragomir Antonić objašnjava za portal Ekspres.net da su običaji oko Vaskrsa najređi i da su u narod ušli iz Novog zaveta.
Domaćica u ulozi sveštenika
– Nema mnogo vaskršnjih običaja jer je Vaskrs pokretan praznik. Imamo Vrbicu i Lazarevu subotu, a svi oni su simbol jevanđelja. Kada se Vaskrs, kao što je to slučaj ove godine, približi Đurđevdanu, onda se unese i nekoliko običaja vezanih za ovu slavu – umivanje mirisnom vodicom, branje i ukrašavanje cvećem – pojašnjava naš sagovornik.
Da se danas slavi “najhrišćanskiji” praznik ističe i Miloš Matić iz Etnografskog muzeja koji pojašnjava da Vaskrs nije nasledio nijedan kult iz prethodnih religija.
– Slave i Božić su duboko utemeljeni u narodnoj religiji, a Vaskrs kao praznik nije i zato ima najmanju običajnu praksu. Sve se svodi na farbanje jaja i crvenu boju koja je simbol Hristove krvi ili zdravlja i života
Nekada je u našim krajevima postojao zanimljiv običaj poznat kao komka koji je danas, kaže Antonić, jedino zadržan u okolini Pčinje.
– U činiju se sipa voda i stavi se vaskršnje crveno jaje i razno bilje, obavezno trava zdravac koja miriše lepše od parfema. Doda se još cveća koje je izraslo onda kada pada praznik, a na prag kuće domaćin stavi sekiru tako da oštrica bude okrenuta prema spolja. Najmlađi ukućani preskaču prag, a verovalo se da što se dalje skoči, žito i pšenica će bolje roditi – priča Antonić.
Naš najpoznatiji etnolog pojašnjava da je simbolika ovog običaja od starina, koji se danas zadržao u nekim mestima Južnog Pomoravlja, predstavljala pričešće.
– Domaćica je dan ranije umesila hleb, a parčence zagrize onaj koji skače preko praga – to je bila nafora. Onda ga jajetom iz činije protrlja po obrazima i čelu da bude rumen i zdrav, pa poprska vodom sa zdravcem i biljem. Znate, nije svako selo imalo sveštenika i crkvu, pa je domaćica preuzimala tu ulogu i kroz ovaj obred pričešćivala članove porodice – priča Antonić.
Skromnost i radost su našim precima bili smisao najvećeg hrišćanskog praznika, koji je poslednjih godina komercijalizovan, a to nam je, kaže Antonić, došlo sa Zapada.
– Ranije se samo čestitao praznik i darivalo jaje, a danas se otišlo mnogo dalje za protestantskom, potrošačkom logikom. Danas se kupuju razni pokloni, izmišlja se svaša, poput uskršnjih zeka koji nemaju simboliku u Vaskrsu – naglašava Antonić.
Nekada se više vodilo računa o religijskim verovanjima i idejama, dok smo danas mnogo više opterećeni praksom, pa otuda i pravi takmičarski duh među našim domaćicama u farbanju i ukrašavanju jaja, pojašnjava Matić.
Suština je u skromnosti
– Bitno je pojesti jaje i to je suština, a ne kako je ono ukrašeno. Naravno, to nadmetanje u ukrašavnju ne treba shvatiti kao nešto loše, crkva nema ništa protiv toga, a s druge strane lepo je što ljudi kroz to iskazuju sebe – kaže naš sagovornik iz Etngrafskog muzeja.
– Na sam Vaksrs je postojala praksa da se ukućani prvim ofarbanim jajetom, koje je čuvarkuća, pomažu po obrazima i tako se simbolički duhovna i mistična snaga jajeta prenese na ljude da bi bili zdravi i plodni. Zato običaj koji se i danas sprovodi da se jaje posle Vaskrsa zakopa u mravinjak da bi stoka i usevi umnožili i da bi ih bilo kao mrava – podseća Matić.
Svečani vaskršnji ručak za razliku od božićnog, koji ima mnogo elemenata običajne prakse, nema posebnih pravila.
– Ruča se kod kuće sa porodicom, a sutradan se ide u goste i nose ofarbana jaja. Suština je da se proslavlja vaskrsenje posle smrti i zato je sve mnogo skromnije nego u ostalim praznicima. Inače, preteranost u jelu i piću u našoj kulturi javlja se negde 70-ih i 80-ih godina. Pre toga nije bilo preobimnih proslava, svadbi i slava kao danas. Danas preterujemo u mnogo čemu jer nemamo novca, pa kroz snažne socio-religijske situacije pokazujemo da nismo u krizi i da nismo promenili svoj status u društvu nego da smo ga popravili – tumači Matić.
Izvor: Ekspres
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: VESTI
Dimitrije Golubović (17) najbolji filozof na svetu
Dimitrije Golubović (17) učenik trećeg razreda gimnazije "Bora Stanković "iz Niša je osvojio zlatnu medalju na upravo završenoj Međunarodnoj filozofskoj olimpijadi IPO 2023...
Danka Ilić (2) nestala u Boru – prvi put pokrenut sistem PRONAĐI ME
Devojčica Danka Ilić, starosti 2 godine, nestala je danas oko 13:45h u Boru. Sistem PRONAĐI ME prvi put aktiviran u Srbiji sa ciljem da se akcija pronalaženja devojčice što pre...
Milica Ćućuz Okiljević: Nov projekat u vrtićima – učenje ravnopravnosti kroz ukidanje simbola dečak/devojčica
Ne mogu da odćutim. Nov projekat. U objektu Radosnog djetinjstva decu uče ravnopravnosti. Kako? Obzirom da je to apstraktan pojam sve se prenosi na nivo kognitivne zrelosti dečice - prelogičan...
Kako da dete upišete u školu elektronski? Prijave počele
Roditelji ili drugi zakonski zastupnici koji su građani Republike Srbije će od 20. marta pokretanjem usluge eZakazivanje na Portalu eUprava imati mogućnost da elektronskim putem zakažu termin za upis i testiranje...
Nema komentara.