Pre nekoliko stotina godina, vaspitanje mladih podrazumevalo je metode kakve su danas nezamislive: roditelji širom Evrope su mlade, najčešće protiv njihove volje, slali da žive i rade u tuđim kućama. Oko 1500. godine, saradnik ambasadora Venecije u Engleskoj bio je zaprepašćen odnosom roditelja prema deci i o tome detaljno…
Oko 1500. godine, saradnik ambasadora Venecije u Engleskoj bio je zaprepašćen odnosom roditelja prema deci i o tome detaljno izvestio venecijanske vlasti: tvrdio je da Englezi drže decu kod kuće “do sedme godine, najviše devete”, a onda i dečake i devojčice šalju na težak rad kod stranaca, na koji su obavezni još sedam, devet godina.
Takvo “podizanje dece” važilo je za sve, bez obzira na stalež.
Kako piše Bi-Bi-Si (BBC), sistem je funkcionisao širom severne Evrope tokom celog Srednjeg veka, i početkom Novog, a veoma mali broj dece provodio je tinejdžerske dane u crkvama i na univerzitetima.
Od izvora se razlikuju samo podaci o uzrastu u kojem su decu slali od kuće: po nekim, to se dešavalo kad napune 14, a ne sedam godina.
Pisma i dnevnici tinejdžera iz tih vremena ukazuju da je odlazak od kuće bio traumatično iskustvo – iako su roditelji smatrali da im tako pomažu da “postanu ljudi”, sticanjem novih iskustava.
U vreme kuge, oko 1350. godine, kad je “crna smrt” prepolovila evropsko stanovništvo, mladi su bili jeftinija radna snaga od ostalih, pošto je cena rada u to vreme skočila, dok su cene hrane pale.
Uverenje o korisnosti slanja dece na rad vladalo je čak i na jugu, u Italiji – mada ne tako drastično kao na severu i uglavnom se odnosilo na “neposlušne”.
“Ako imate sina koji ništa ne radi kako valja…odmah ga dajte trgovcu koji će ga poslati u inostranstvo. Ili, pošaljite ga kod nekog vašeg bliskog prijatelja…Ništa drugo ne može da se učini. Dok ostaje kod vas, nikad se neće popraviti”, pisao je u 14. veku jedan trgovac iz Firence.
Odnos majstora i mladih šegrta često je bio regulisan i ugovorima. Tako je 1396. mladić po imenu Tomas potpisao ugovor sa kazandžijom Džonom Hindlijem: zanatlija se obavezao da će biti tutor mladiću, podučavati ga zanatu i da ga neće preoštro kažnjavati za greške.
Mladić se obavezao da neće napuštati kuću bez dozvole, da neće krasti, kockati se, posećivati prostitutke niti se ženiti. Ako prekrši sporazum, mladić se obavezao da će kod zanatlije odraditi dupli “mandat” – do 14 godina.
“Noćno udvaranje” je sasvim ok
Međutim, cela decenija celibata bila je previše za mnoge mladiće, pa su i u književnim delima iz toga vremena opisivali momke koji sav zarađeni novac troše na prostitutke.
U delovima Nemačke, Švajcarske i Skandinavije, u Srednjem veku su sankcionisani i seksualni kontakti između tinejdžera.
Tradicija “noćnog udvaranja” zabeležena je u literaturi tek u 19. veku, ali istoričari veruju da seže iz Srednjeg veka.
“Devojka ostaje kod kuće, a mladić njenih godina je posećuje. Dozvoljeno mu je da kod devojke provede noć. Ali, ni njemu ni njoj nije dozvoljeno da skinu odeću, odnosno – ne smeju da rade ništa osim lakog petinga”, priča za BBC istoričar Kolin Hejvud sa Univerziteta u Notingemu.
U varijacijama iste tradicije muškarcima je dozvoljeno samo da spavaju iznad pokrivača ili s druge strane drvene ploče, postavljene po sredini kreveta.
“Noć udvaranja” nije bila obavezujuća – od devojaka i mladića nije se posle te noći očekivala ni veridba niti venčanje.
Uprkos toj “opuštenosti”, mladima nije bilo lako u Srednjem veku kad je seksualnost u pitanju, pošto je okruženje sudilo pojedincima.
Tako su devojkama koje je pratila reputacija da su “lake”, pred kućom ostavljali loše znakove, da bi o tome saznalo “celo selo”. Ako zajednica nije odobravala neki brak – pošto, na primer, muž bije ženu ili je razlika u godinama između supružnika društveno neprihvatljiva – par bi bio izvrgnut javnom ruglu, uglavnom tako što je rulja nosila i “ponižavala” lutke sa njihovim likovima, priča Hejvud.
Zabeleženi su i mnogi slučajevi zlostavljanja mladih u Srednjem veku: u Francuskoj, kujundžija je pretukao dečaka kompletom teških ključeva, a jedna devojčica tako je izudarana da je od zadobijenih povreda preminula. Istoričarka Barbara Hanavolt primećuje da je izvesno i da su devojčice ponekad silovane ili terane na prostituciju.
Ali, ocenjuje BBC, činjenica da su se takvi slučajevi našli pred sudovima pokazuje da roditelji, iako su slali decu od kuće, nisu zaista dizali ruke od svojih sinova i kćeri.
Teško je reći koliko su se srednjovekovni tinejdžeri razlikovali od današnjih. No, neke stvari će valjda zauvek ostati iste, o čemu svedoči prepiska jednog dečaka-šegrta sa majkom. Kad je otišao od kuće, najviše ga je brinulo ko će prati njegov veš. Majka mu je uzvratila paketom u kojem su bile tri čiste košulje, uz koji je kratko napisala: “Možda su još malo vlažne, pa ih na kratko okači na prozor. I ne zaboravi – prljav veš pakuj u vreću!”
Izvor: Tanjug/Mondo
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: RODITELJSTVO
Letovanje sa bebom – 5 saveta za roditelje
Letovanje sa bebom ne mora biti stresno ako dobro isplanirate sve detalje. Kada se pripremate za letovanje, veoma je važno koju ćete destinaciju odabrati, šta ćete poneti, čime ćete putovati......
Što manje igračaka – to više igranja
Sa ciljem da se deca što lepše zabave, da se lepo zaigraju i da im bude zanimljivo, roditelji neretko "zatrpavaju" decu igračkama. Novim, drugačijim, do tada neviđenim. Kada se negde...
5 zastarelih mitova o roditeljstvu – u koje se još uvek veruje
Savremeno doba donelo je mnoge promene i na planu roditeljstva - više se i otvorenije razgovara baš o tim teškim delovima roditeljstva koji nas okupiraju i sve je više korisnih...
Sindrom dobrog deteta: Podređivanje i samožrtvovanje
To su dobra deca. Dobra deca nemaju probleme koji su odmah uočljivi. Odrasli obično pretpostavljaju da je sve u redu kada su u pitanju dobra deca. Oni, zapravo, nisu predmet...
Nema komentara.