U istraživanju su učestvovale porodice koje sam podelila na tri grupe – prema odgovorima roditelja u vezi s korišćenjem kompjutera-gedžeta od stane deteta
Piše: Katarina Murašova
Uvaženim čitaocima predstavljam rezultate jednog od svojih „eksperimenata na deci“. Međutim, u njemu nisu učestvovala samo deca, već i omladina. A u stvari to i nije pravi eksperiment, pre će biti istraživanje, a nije baš sasvim ni istraživanje nego „istraživanje“ pošto se o naučnoj strogosti, preciznosti i verodostojnosti u mom slučaju ne može govoriti. Uz ovo ograđivanje predstavljam vam – hipotezu, metodiku, rezultate. Prosudite sami, no meni se čini da je ispalo interesantno.
Tema je omiljena tema roditelja i novinara – „deca i gedžeti“. Jednom davno sam sprovela etički vrlo upitan eksperiment, čiji su rezultati objavljeni. Međutim, na temu koju sam uzela kao početnu – „susret deteta (tinejdžera) sa samim sobom“ – niko od brojnih novinara i pedagoga, koji su razmatrali rezultate, nije se čak ni osvrnuo. Svi su samo govorili o gedžetima, premda su u tom eksperimentu oni imali tek sporednu ulogu.
Ovde glavno mesto ima – stav roditelja ali su i gedžeti takođe prisutni.
Da pređemo na stvar.
U istraživanju su učestvovale porodice koje sam podelila na tri grupe – prema odgovorima roditelja u vezi s korišćenjem kompjutera-gedžeta od stane deteta (tinejdžera).
- „Strogo kontrolišemo korišćenje kompjutera i gedžeta. Našem sinu je dozvoljeno da igra igrice sat i po ostalim danima i tri sata nedeljom. Na telefonu nema internet i igrice.“ Dnevni raspored kada to dete radi nije striktan, glavna je čvrstina stava i to da ga dete (tinejdžer) razume. Dete potvrđuje: da, roditelji imaju upravo takav stav i pridržavaju ga se.
- „Ograničenja postoje ali ne uspevamo da ih se dosledno pridržavamo i nalazimo se u stanju stalne borbe – ostavi telefon, uzmi da čitaš knjigu, ako ne poslušaš – uzimam ti gedžet, još jedna slaba ocena i ostaješ bez kompjutera itd.“ Ponekad oduzimaju detetu telefon, stavljaju šifru na kompjuter, zatim se sve vraća na staro i počinje novi krug borbe. Dete potvrđuje: da, jeste, sve je tako, borimo se s promenljivim uspehom. Svi roditelji iz ove grupe bi praktično voleli da se ponašaju kao roditelji iz prve grupe. Ali ih u realnosti nešto u tome ometa. Pitanje za roditelje: koliko otprilike vremena dnevno vaše dete provodi na internetu i na gedžetima? Odgovor zapisujem.
- „Mi (a naročito naša deca) živimo u eri kompjutera, gedžeti su prirodan deo života zato nek koriste koliko hoće.“ „Ako se još i zbog toga budemo svađali, među nama neće ostati nimalo pozitivne komunikacije, dosta mi je problama sa školom.“ „Od toga ionako nema ništa, tako da bolje da ne počinjemo.“ Korišćenje kompjutera i gedžeta roditelji uopšte ne kontrolišu – iz ideoloških razloga ili su naprosto lenji. I ne pomišljaju da prelaze u bilo prvu bilo drugu grupu. Dete potvrđuje: da, vreme provedeno za kompjuterom ili na smartfonu roditelji uopšte ne kontrolišu (ali to, razume se, ne zamenjuje druge zahteve – učenje, pomaganje u kući itd.). Pitanje za roditelje: koliko otprilike vremena dnevno vaše dete provodi u igranju igrica i ostalo? Odgovor zapisujem.
U prvoj grupi se nakupilo 19 porodica, u drugoj 23, u trećoj svega 6 (naprosto ih nije bilo više niti se moglo naći).
Za istraživanje sam odabrala uspešne porodice sa decom u uzrastu 9–12 godina – uzrast u kojem je roditeljska kontrola još aktuelna. Birala sam decu koja su mi se učinila bistra, sposobna da se koncentrišu i naravno onu s kojom sam uspostavila lep kontakt (mnoga deca su me bila već nekad videla ili su me poznavala odranije).
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Dr Biljana Pirgić, dečiji psihijatar: U vaspitavanju deteta važni trud, zainteresovanost i pažnja majke
O tome je govorila dr Biljana Pirgić, dečiji psihijatar: "Kad pričamo o tome šta deci treba i kako ih treba podizati jako je važno da razgraničimo šta su potrebe, a...
Dr Ramani Durvasula: Mentalno zdravlje se meri fleksibilnošću psihe
Dr Ramani Durvasula je licencirani klinički psiholog i profesor psihologije, govorila je o mentalnom zdravlju i značenju fleksibilnosti naše psihe - kako se prepoznaje, zašto je važna i na koji...
Pedagog Snežana Golić: Kad bi meni dali da osnujem školu…
Škola koja se mnogo čudi znanju i ponašanju svojih đaka, koju nervira to što su deca deca, ne može biti dobra škola. Deca koja nemaju sreće sa porodicom, morala bi...
Treba li deca da se takmiče?
Piše: Ljubiša Jovanović, najpoznatiji srpski flautista i redovni profesor Fakulteta muzičkih umetnosti u Beogradu Poslednjih nekoliko godina svedoci smo trenda porasta broja takmičenja mladih muzičara. U svakom gradu, svakoj opštini,...
deluje kao da svi oni jednako koriste internet i uredjaje, na ovaj ili onaj nacin, i deca u svakoj grupi, a i roditelji, i sad mi je zao sto i roditelji nisu belezili koliko zapravo sami provode na netu:) eh sad, svako vreme nosi svoje poroke, nekad se pilo vino, sedelo u kafanama, islo u bioskope, slusao radio, gledao tv crno beli, pa u boji, pa video rekorderi, pa droga, pusenje, alkohol,sinteticka droga, kupoholizam..Osim sto ne mogu da zamislkm ovu nasu danasnju decu navucenu na ekrane i internet, da rade ista od prethodno navedenih zastarelih metoda zabave i ubijanja vremena, jer bi svaka takva aktivnost odvlacila paznju sa cenjenog ekrana previse dugo da bi bilo realno izvodljivo.Nisam sigurna da li to treba da me raduje ili plasi , s obzirom na prirodu nekih aktivnosti!