Deca su danas izložena spoljnem svetu čim dostignu uzrast u kome mogu sama da sede pred televizorom. Štaviše, ona su svemu tome izložena u brutalnoj, zavodljivoj formi koja pijačne vrednosti svodi na njima najpristupačniji jezik.
Kristofer Laš (1932 – 1994) bio je američki istoričar i društveni kritičar, oštar protivnik kulture konzumerizma i branilac napuštenih vrednosti demokratskog društva – solidarnosti, jednakosti, pravičnosti, zajedništva i porodice kao institucije koja brani pojedinca od invazije bezdušne logike tržišnog principa koji teži “da sve apsorbuje, univerzalizuje i pretvori u priliku za biznis – škole i univerzitete, medije, socijalne ustanove”. Autor je većeg broja knjiga psihoanaltičkog, sociološkog i socijalno-analitičkog tipa. Njegovo najpoznatije delo je “Narcistička kultura”.
“Umesto da služi kao protivteža tržištu, porodica se našla pod invazijom tržišta koje je ugrožava. Sentimentalno veličanje materinstva, čak i kada je doživljavalo svoj vrhunac krajem devetnaestog veka, nije uspevalo da prikrije stvarnost u kojoj neplaćeni rad sobom nosi beleg društvene inferiornosti onda kada novac postane univerzalno merilo vrednosti. Na kraju krajeva, žene su bile primorane da se zapošljavaju ne samo zbog toga što je porodici bila potrebna još jedna zarada, već zato što je izgledalo da samo ako rade za platu mogu da se nadaju jednakosti sa muškarcima.
U naše vreme sve je jasnije da deca plaćaju cenu ove invazije tržišta na porodicu. Kada su oba roditelja zaposlena, a prisustvo baba i deda osetno nedostaje, porodica više nije u stanju da zaštiti decu od tržišta.
Televizijski aparat postaje glavna dadilja. Njegovo napadno prisustvo nanosi konačni udarac svakoj nadi da porodica može da pruži zaštićenu sredinu u kojoj će deca rasti. Deca su danas izložena spoljnem svetu čim dostignu uzrast u kome mogu sama da sede pred televizorom. Štaviše, ona su svemu tome izložena u brutalnoj, zavodljivoj formi koja pijačne vrednosti svodi na njima najpristupačniji jezik. Komercijalna televizija najeksplicitnijim izrazima dramatizuje cinizam koji se oduvek porazumevao i pijačnoj ideologiji. Sentimentalna konvencija da su najbolje stvari u životu besplatne, davno je pala u zaborav. Samim tim što je sasvim jasno da najbolje stvari u životu koštaju mnogo novca, u svetu koji prikazuje komercijalna televizija ljudi se u trci za novcem služe i časnim i nečasnim sredstvima… U svetu u kome postoje jedino tržišne vrednosti i nikakve druge, individualna lica uopšte ne mogu da govore u svoje ime a još manje da dođu donekog inteligentnog shvatanja sreće i blagostanja.”
Kristofer Laš, “Pobuna elita” (Svetovi, Novi Sad, 1996.)
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: PORODICA
Hoćemo li se buditi u panici najstrašnijih slutnji, čekati da telefon zazvoni misleći da je sve propalo?
Hoćemo li prepoznati da kao roditelj rastemo? Znamo li kako izgleda roditeljstvo - pre nego što ga doživimo? Može li se opisati rečima taj osećaj? Biljana Vasić, profesor srpskog jezika...
Praznici su povod za šalu i smeh u teoriji, ali…
...u realnosti, praznici su povod da jedni druge hvatamo za guše (figurativno, molim vas), svađamo se oko najrazličitijih tema, otvaramo stare rane i pingpongujemo osećanja ogorčenosti i krivice. Prilikom jednog...
Da mogu ponovo živeti, da dobijem drugu priliku – pravila bih više greški
„Da mogu ponovo živeti, pravila bih više greški. Više ne bih pokušavala biti savršena, bila bih opuštenija, popustljivija. Bila bih mnogo hrabrija nego ikada ranije na svom putovanju. Zapravo, jako...
Bojana Nešić: Zamišljam jednu mamu koja skuplja svu snagu ovog sveta kako bi mogla da drži jednu ruku
Bojana Nešić je upravo o takvom jednom slučaju pisala je i na svom Facebook profilu: "'Pre par meseci imala je epi napad po prvi put u životu,' rekla je. Videla...
Nema komentara.