Na samom početku, sve izgleda kao da će vam ta promena prijati, svaka pozitivna promena trebalo bi da prija čoveku. I u početku vam zaista prija…
Piše: Jasmina Jovanović
Blago svakom od vas ko se nikad nije selio. Iskreno i dobronamerno zavidim svima onima koji su se rodili, odrasli i svoju decu dobili u jednom istom naselju. To je uglavnom privilegija nekog broja muškaraca, i po mojoj proceni, malog broja žena. Uglavnom su žene te koje odu iz svog kraja u sasvim novi, sem ako se nisu udale takoreći „u komšiluk“.
Najgora moguća varijanta je verovatno otići u drugu zemlju (čekajte, ovo je Srbija, to u stvari nije najgora varijanta, zar ne?), a upravo druga na listi najgorih je otići prilično daleko od svog kraja, što u ovom slučaju znači od roditelja, sestre, brata i svojih drugarica.
Početna idila
Na samom početku, sve izgleda kao da će vam ta promena prijati, svaka pozitivna promena trebalo bi da prija čoveku. Stupate u brak, našli ste dasu „dok vas smrt ne rastavi“ i to je dobro. I u početku vam zaista prija, dok opremate svoje bračno gnezdo, birate zavese i prekrivače i pelcujete ljubičice, nema puno vremena za razmišljanje, šta je blagodet, a šta nedostatak preseljenja. Onda dođe trudnoća, i opet ne shvatate šta ste propustili odlaskom. Misli su usmerene na tamo nekog ko vam raste ispod grudi, što bi rekli. Još uvek imate vremena da obilazite svoje prijatelje, rođake, roditelje, i svi obilaze vas, dovoze vas, prilagođavaju vreme tako da vama odgovara i spremaju vam omiljene poslastice kada se vidite. Noviteti u životu i iščekivanje radosnog događaja još uvek kriju od vas činjenicu da će vam nedostajati svaka stvar iz starog kraja.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: ŽENSKE PRIČE
Razmišljala sam: šta je to u meni što pokreće ljude da plaču?
Moja prijateljica je izdala knjigu i kada sam je pozvala da joj čestitam kroz suze je govorila: "Bila sam skroz ok, a rasplakala sam se čim sam ugledala tvoje ime...
Izvini drugarice što sam rodila dete
Pišem tebi koja si mi i dalje draga, a koja si me otpisala onog trenutka kad sam postala mama: Draga moja, Izvini što ti više nisam zanimljiva mada sam i dalje...
Priče u prolazu: Šta je nama naša borba donela?
Piše: Ivana Mićić, Mama zašto U jednom malom primorskom mestu na Jadranu postoji grafit na kome piše: „Neću žvaku, hoću kusur.“ Deluje istinito ali ipak je laž. Grafit su...
Za promenu, probaj sa pohvalom
Za promenu, probaj sa pohvalom. Nije istina da "se kvari ko se hvali". Istina je da nas samokritika sve više sateruje u ćošak, a pohvala otvara naše vidike za sve...
Eh 🙁
Jao, pa ja Vas poznajem iz parka. Nikome ne prilazite otvoreno, nikome ne priznajete da su oni kvalifikovani roditelji svog deteta. Od ključne je važnosti za druženje da deca budu svaki put, i kad se prvi put vide idealno uklopljenja. Deca ne smeju na keca da se ne dopadnu. Dvojka im neće biti pružena, jer ako nešto jednom ne radi, nikad neće raditi.
Da Vam ispričam drugačiju priču – na keca se nikom u novom kraju nisam dopala, i svako me je odmerio i izmerio, a neki i krv popili. To tako ide, na keca, jer su procenti na Vašoj strani, ljudi su češće kao Vi. Na dvojku – odabrala sam kafić sa dobrim suncem, i ostavila malo jači bakšiš dvaput da zaokružim, a posle normalan, i postala sam “lokalna” odmah. Čak su super ljubazni i kad moja deca razmrljaju kolače po svemu. Momentalno obaveštavaju šta je sveže od kolača. Pijem kafu sa tetom iz parka – upisale smo decu u isti vrtić. Družimo se sa više parova sa decom – i kad nije idealan spoj, muž ili ja se prilagodimo. Dva para sa decom su idealni spojevi sa nama i decom – jedan par je druge boje, i oba su druge vere – ali se srodne duše prepoznaju po pogledu, sve ostalo se složi. Savet od mene – otvorite srce i usamljenost će nestati.