Kako to da oni koji kobajagi vode naše društvo ne uviđaju da je bolje da sutra to društvo bude zajednica vrednih pojedinaca „uvedenih u red“ nego skupina uskraćenih za „maženje od kojeg rastu pamet i mišići“?
Piše: Vesna Smiljanić Rangelov
Bila sam na bolovanju. Uz na vreme i ispravno postavljenu dijagnozu te adekvatnu terapiju (sve sam to platila), svakim danom sam se osećala sve bolje. Prvih nekoliko dana, doduše, vraćali smo se u jutarnju rutinu, no zato poslednjih nekoliko sve je išlo kao u vremena stara: budimo se oko sedam pa jutarnje Petstvo: 1. mazimo se, 2. piškimo, 3. umijemo se / operemo zube, 4. obučemo se i 5. jedemooo! Prvak u školu, „vrtićak“ u vrtić, roditelji na posao.
Međutim, otkad smo dobili šansu da se kući vraćamo za videla i to nakon što svratimo kod mame na ručak, dan izgleda ovako: pošto škola radi od sedam, tata je počesto na službenom putu a mami treba više od 29 minuta do posla – ispada nemoguće da se samo svi programiramo na šest pa da sve fercera. Decu će, dakle, u jutarnjim aktivnostima propratiti već neko zamoljen, plaćen, zadužen… S tim Već Nekim teško da će deca razmenjivati nasušne jutarnje nežnosti, a taj Već Neko teško da će se baktati detinjim zaobilazancijama u jutarnjim aktivnostima. Od Već Nekog niko i ne očekuje da sprema prvaku hranljiv i zdrav doručak, iako i u školi zbog javnih nabavki, oborenog tendera i sl. obroka nema. (Zato u holu škole ima prodavnica brze hrane i slatkiša!) Dakle, ne samo hranljivo „maženje od kojeg rastu pamet i mišići“ nego i doručak, o značaju kojeg je sve već poznato – u ovom slučaju izostaje. Ali, nije to „slučaj“ – govorimo o hiljadama dece, a ovo traje…
“Ne samo hranljivo „maženje od kojeg rastu pamet i mišići“ nego i doručak, o značaju kojeg je sve već poznato – u ovom slučaju izostaje. Ali, nije to „slučaj“ – govorimo o hiljadama dece, a ovo traje…”
Uz napomenu da mamina, a ni tatina mama nisu u mogućnosti da pripreme ručak, da vidimo kako uložiti onaj sat vremena, koji smo mi zaposleni u javnom sektoru „dobili“ kao da je neko (ko li to može biti?) pronašao vremensku krivinu pa dan sa 24 sata protegao na 25. Naizgled je pitanje suvišno: brže-bolje po decu da se nadoknadi što se nadoknaditi da. Hm. Baš u to vreme, deca iz vrtića su napolju, a prvaci u produženom boravku su takođe – napolju! Eto nedoumlja: 1. skratiti deci boravak napolju i odvesti ih kući pa napasti na spremanje ručka (ovaj u školi ništa na kašiku nije pojeo!), 2. prekinuti igru sa drugarima i decu prevesti u park (a ručak?), 3. pravo kući na spremanje ručka, decu ne dirati. A kad prvak ide u popodnevnu smenu, supa tek za večeru?
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: RODITELJSTVO
Jovana Papan: Postoje dečija ponašanja koja slobodno možete ignorisati
Okupili su 100 britanskih roditelja i ispitivali ih o njihovom roditeljstvu. Oko polovine njih se izjasnilo kao “nežni roditelji”, od toga su 84% bile bele, visoko obrazovane žene. Šta ovaj...
Deca influensera: Kako je detinjstvo postalo najskuplji sadržaj
Komercijalizacija dece na internetu postala je uobičajena pojava od Amerike do Rusije. Zakonske regulative širom sveta kasne za ovim društvenim fenomenom, pa mnogi roditelji prelaze granice u eksponiranju svoje dece...
Letovanje sa bebom – 5 saveta za roditelje
Letovanje sa bebom ne mora biti stresno ako dobro isplanirate sve detalje. Kada se pripremate za letovanje, veoma je važno koju ćete destinaciju odabrati, šta ćete poneti, čime ćete putovati......
Što manje igračaka – to više igranja
Sa ciljem da se deca što lepše zabave, da se lepo zaigraju i da im bude zanimljivo, roditelji neretko "zatrpavaju" decu igračkama. Novim, drugačijim, do tada neviđenim. Kada se negde...
Nema komentara.