Kad bi studentima bilo rečeno da je inteligencija nepromenljiva, njihovi rezultati na testovima bili su slabiji, kad bi im bilo rečeno da je promenljiva, uspeh na testovima bio je bolji.
Visoki ljudi su pametniji od niskih. Ovo je živa istina. Mnoge ova činjenica iznenađuje, pa čak i vređa, ako su niski. Zar nije potpuno smešno tvrditi kako nečija visina ima veze s inteligencijom? Po svemu sudeći, nije.
Pre nego što me sa svih strana opsedne masa razjarenih omanjih ljudi, važno je istaći da ovo nipošto nije apsolutno merilo. Košarkaši nisu automatski pametniji nego džokeji. Andre Gigant nije bio pametniji od Ajnštajna. Hagrid u pogledu pameti ne bi prevazišao Mariju Kiri. Obično se navodi da je korelacijski faktor između visine i inteligencije 0,2, što znači da su visina i inteligencija povezani kod jednog od petoro ljudi.
Razlika nije stvarno mnogo velika. Ako nasumice uzmete nekog visokog i nekog niskog čoveka i izmerite im koeficijent inteligencije, možemo samo da nagađamo ko će se pokazati kao inteligentniji, ali ako uzmete na primer deset hiljada visokih i deset hiljada niskih ljudi, koeficijent inteligencije visokih biće nešto malo viši od koeficijenta niskih, možda samo za tri do četiri poena; ipak, obrazac se dosledno uočava u brojnim proučavanjima ovog fenomena. Šta se tu događa? Zbog čega bi to što ste nešto viši od drugih značilo i da ste pametniji? Ovo je zaista jedna od čudnih i neodgonetnutih osobina ljudske inteligencije.
Jedan od verovatnijih uzroka povezanosti između visine i inteligencije, barem prema saznanjima kojima nauka zasad raspolaže, jeste genetika. Poznato je da je inteligencija do izvesnog stepena nasledna. Da razjasnimo ovo, naslednost je mera do koje neka osobina kod pojedinca varira u zavisnosti od genetike. Naslednost od 1 znači da su sve moguće varijacije jedne određene osobine zavisne od genetike, dok zavisnost od 0 znači da nijedna varijacija nije uslovljena genetikom.
Na primer, biološka vrsta kojoj pripadate u potpunosti je rezultat vaših gena, tako da je naslednost pripadnosti određenoj vrsti 1. Ako su vam roditelji svinje, i vi ćete biti svinja, bez obzira na uslove odrastanja i razvoja. Nikakvi činioci iz životnog okruženja ne mogu da pretvore svinju u kravu. Nasuprot tome, ako trenutno možda gorite, to je u potpunosti posledica okruženja u kom se nalazite i naslednost je 0. Ne postoje geni zbog kojih bi se ljudsko biće zapalilo; vaša DNK ne navodi vas da neprekidno budete u plamenu i rađate plamene bebe. Mnoštvo osobina našeg mozga, međutim, podjednako su osobina i gena i životnog okruženja.
Stepen naslednosti inteligencije iznenađujuće je visok. Tomas Bušar uradio je pregled dokaza koji su nam zasad na raspolaganju i oni pokazuju, kod odraslih, faktor naslednosti od oko 0,85, mada kod dece, interesantno, samo 0,45. Ovo vam se može učiniti čudno: kako geni mogu da utiču na inteligenciju odraslih više nego na inteligenciju dece? Takvo tumačenje naslednosti nije tačno. Naslednost je mera genetskog porekla varijacija određene osobine unutar jedne grupe, a ne stepena u kome geni nešto uzrokuju. Geni možda određuju inteligenciju dece podjednako koliko i odraslih, samo što je po svemu sudeći kod dece više drugih činilaca koji takođe deluju na inteligenciju. Mozak je kod dece još u razvoju i mnogo uči, tako da se dešava mnogo toga što može da doprinese inteligenciji onakvoj kakva se ispoljava. Mozak odraslih je stacionarniji, prošao je već ceo proces razvoja i sazrevanja, zato spoljni činioci nemaju više tako snažan uticaj i razlike među pojedincima (koji će u tipičnim društvima s obaveznim obrazovanjem imati u pogledu učenja približno slično zaleđe) verovatno će biti više unutrašnje (genetski zadate).
Moglo bi se iz ovoga steći pogrešno shvatanje o inteligenciji i genima, ideja da je njihov uzajamni odnos mnogo jednostavniji i neposredniji nego što u stvari jeste. Neki ljudi rado misle (ili se nadaju) da postoji gen koji daje inteligenciju, zahvaljujući kome možemo da postanemo pametniji ako se aktivira ili pojača. Ne bi se reklo da je ovo mnogo verovatno; kao što je inteligencija zbir raznoraznih procesa, tako i tim procesima vlada mnogo raznih gena, svaki sa svojom zadatom ulogom. Pitati se koji li je gen zadužen za našu osobinu kao što je inteligencija otprilike je kao da se pitate koja li je dirka klavira zadužena za simfoniju.
Brojni činioci određuju i visinu, pri čemu su mnogi od njih genetski, a neki naučnici misle da postoji gen (ili geni) koji utiče i na inteligenciju i visinu, te da otuda potiče veza između njih o kojoj smo govorili. Savršeno je moguće da jedan gen ima višestruku funkciju. Ovo se naziva plejotropija.
Drugo moguće mišljenje jeste da ne postoji gen ili geni koji posreduju i visinu i inteligenciju, nego je ova veza posledica polnog odabiranja, pošto i visina i inteligencija kod muškarca po pravilu privlače žene, iz čega sledi da će visoki pametni muškarci imati najviše seksualnih partnerki i najviše šansi da prošire svoju DNK preko potomstva, koje će u svojoj DNK nositi gene za inteligenciju i visinu.
Zanimljiva teorija, ali nije opšteprihvaćena. Kao prvo, vrlo je pristrasna prema muškarcima, budući da sugeriše kako je dovoljno da muškarac ima svega dve privlačne osobine pa će žene neobjašnjivo poleteti prema njemu kao leptiri ka stasitoj, vrcavoj sveći. Visina nije jedino što seksualno privlači ljude. Osim toga, visoki muškarci imaju visoke kćeri, a mnogim muškarcima je neprijatno u društvu visokih žena i one su im često odbojne (tako mi bar kažu moje visoke prijateljice).
Isto važi za inteligentne žene (ili mi bar tako kažu moje inteligentne prijateljice, a takve su, samo da se zna, sve moje prijateljice). Nema takođe stvarnih dokaza da žene privlače pametni muškarci, iz raznih razloga: na primer, često se smatra da je samouverenost seksi, a kao što smo videli, inteligentni ljudi umeju da budu, sveukupno uzeto, manje samouvereni, a da i ne pominjemo da inteligencija može da bude osobina koja nervira ili odbija; pametnjaković i knjiški moljac oduvek su bili uvredljivi stereotipi koji užasavaju suprotni pol. Ovo je samo nekoliko primera toga kako širenje gena i za inteligenciju i za visinu može da bude ograničeno.
Tu je zatim i teorija da vam je, da biste porasli visoki, neophodno i dobro zdravlje i dobra hrana, a i jedno i drugo pospešuje razvoj mozga, te otuda i inteligenciju. Moglo bi zaista i da bude tako jednostavno: bolji pristup dobroj hrani i zdravijem životu za vreme razvoja mogu da urode i visinom i inteligencijom. Samo što ipak ne može da bude jedino to posredi, jer su bezbrojni ljudi koji su odrastali u najpovlaštenijim i najzdravijim životnim uslovima na kraju ostali niski. Ili glupi. Ili oboje.
Da li bi veličina mozga mogla imati neke veze s ovim? Viši ljudi zaista po pravilu imaju veći mozak i postoji, u jednoj manjoj meri, korelacija između veličine mozga i opšte inteligencije. Oko ovog pitanja vodi se mnogo sporova. Delotvorni procesi i interna komunikacija u mozgu igraju veliku ulogu u inteligenciji, ali tu je i činjenica da su kod inteligentnijih ljudi neke oblasti mozga, kao što su prefrontalna kora i hipokampus, veće i sadrže više sive mase. Logično je da će u većem mozgu ovo biti verovatnije jer su obilniji resursi za rast i razvoj. Opšti utisak je, sve u svemu, da je veći mozak jedan od činilaca koji daju doprinos, ali nije definitivni uzrok. Veliki mozak vam možda daje veće izglede da budete inteligentni, ali inteligencija ipak nije neizbežna posledica velikog mozga. Ako kupite skupe patike, one same po sebi ne znače da ćete trčati brže, ali vas mogu podstaći u tome. Isto bi se u stvari moglo reći i za neke određene gene.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Danijela Budiša-Ubović: ‘Radovi u toku’ – značajna faza u procesu samospoznaje
Svaki pojedinac prolazi kroz sopstvene faze i procese samospoznaje - kao jednog značajnog puta do svoje prave prirode, do spoznaje svojih osećanja i načina na koji ćemo se sa njima...
Ranko Rajović: Škola ne služi da deca nauče matematiku i fiziku, već da razviju kompletnu ličnost
O nedostatku empatije kod dece Ranko Rajović je govorio u podkastu “Agelast” sa autorom i voditeljem Galebom Nikačevićem. “Kad imaju problem sa empatijom, oni se ne snalaze. Oni reaguju drugačije,...
Ti si blistava zvezda, ali ponašanje ti je nepovoljno
Sa ciljem da se prepozna i na što bolji način razreši situacija u kojoj je, kako kaže autorka, razgovor besmislen, Štefani Štal savetuje sledeće: Nažalost, ima situacija u kojima ni...
VERBATORIA NOVI SAD – mesto gde upoznajemo sebe, otkrivamo urođene talente i postajemo krojači svoje sreće!
Svaka donešena odluka je deo životnog iskustva. Lepog ili manje lepog, ali svakako korisnog. Ono što više izaziva nelagodu jeste neizvesnost pre nego što saznaš da li je odabir bio...
Nema komentara.