Kako postupiti kada dete želi da pobegne od problema i odustane od svojih želja i interesovanja zbog prepreka?
Luka ima devet godina i trenira košarku. Kapiten je tima. U njegov tim je došao novi dečak koji koristi svaku priliku da ga ismeje pred drugarima iz tima:”Gle, Luka se sapleo…on uopšte ne ume da igra, Luka je najniži u timu”. Ponaša se zlurado svaki put kada Luka promaši koš:”Haaa ha ha, bravo Luka legendo!” U toku treninga ignoriše Luku i neće da mu doda loptu, dobacuje mu neprikladne komentare i provokacije:”Pa brže Luka, nije ti ovo balet”, ubeđuje ga da ne ume da vodi loptu iako Luka zna da ume, okreće članove tima protiv Luke:”Luka je kriv, da on onda nije pogrešio, mi ne bi izgubili. Mare ti igraš bolje od Luke, ti treba da budeš kapiten”.
Luka moli mamu da ga upiše u neku drugu školu košarke jer mu novi dečak u timu pravi probleme. Mama razmišlja kako da postupi? Kako da pomogne detetu, kako da reše problem? Dobro bi joj došao neki savet i pored toga što će ovaj problem pokušati da reši u saradnji sa trenerom.
Zašto ovi dečaci ne slušaju mamu, već samo tatu?
Da li ste se i vi našli u sličnoj situaciji kao Lukina mama?
Kada se nađemo u ovakvim situacijama važno je da ohrabrujmo dete da se bori i da ne odustaje jer ako sada nauči da se povlači, sutra će se povlačiti u sličnim situacijama u životu: u školi, na igralištu, a kasnije na radnom mestu, u društvu… Detetu treba uputiti sledeće poruke:
“ Za dobrim konjem se prašina diže“. To što te taj novi dečak ismeva i što neće da ti doda loptu, ne znači da ti loše igraš. Baš naprotiv, to što se okomio na tebe znači da je procenio da si dobar u košarci inače mu ne bi bio zanimljiv. Možda je procenio da si ti jedan od boljih u timu i da mu smetaš u ostvarenju njegovih ciljeva, možda bi on želeo da bude kapiten, možda ti zavidi ili je jednostavno nesiguran pa te ismeva i misli da tako veliča sebe.Ko zna zašto je on napustio prethodnu školu košarke i došao ovde. Možda je on zapravo jedan nesrećan dečak kog su tako ismevali u toj školi. Sumnjam da bi menjao školu da je sjajno igrao i bio zadovoljan svojim postignućima. Kad je neko srećan i zadovoljan on nema potrebu da vređa druge. Ovaj dečak to nije, neke njegove potrebe su nezadovoljene i on pokušava da ih zadovolji, ali na pogrešan način.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Dr Biljana Pirgić, dečiji psihijatar: U vaspitavanju deteta važni trud, zainteresovanost i pažnja majke
O tome je govorila dr Biljana Pirgić, dečiji psihijatar: "Kad pričamo o tome šta deci treba i kako ih treba podizati jako je važno da razgraničimo šta su potrebe, a...
Dr Ramani Durvasula: Mentalno zdravlje se meri fleksibilnošću psihe
Dr Ramani Durvasula je licencirani klinički psiholog i profesor psihologije, govorila je o mentalnom zdravlju i značenju fleksibilnosti naše psihe - kako se prepoznaje, zašto je važna i na koji...
Pedagog Snežana Golić: Kad bi meni dali da osnujem školu…
Škola koja se mnogo čudi znanju i ponašanju svojih đaka, koju nervira to što su deca deca, ne može biti dobra škola. Deca koja nemaju sreće sa porodicom, morala bi...
Treba li deca da se takmiče?
Piše: Ljubiša Jovanović, najpoznatiji srpski flautista i redovni profesor Fakulteta muzičkih umetnosti u Beogradu Poslednjih nekoliko godina svedoci smo trenda porasta broja takmičenja mladih muzičara. U svakom gradu, svakoj opštini,...
Nema komentara.