Negativan komentar, kritika, zapravo ukazuje da je osoba nešto uradila pogrešno, međutim ako vidi samo grešku kako će onda znati šta je rešenje?
Pa, ne mogu da verujem! Opet si prosuo sok! Vidi na šta ti liči soba, jel te nije sramota? Ništa to ne valja, sredi ponovo stvari u ormanu. Da li ste u detinjstvu dobijali ovakve kritike? Kako ste se tada osećali? Da li ih možda vi govorite svom detetu?
Na prvi pogled ovo su uobičajeni komentari na neku aktivnost i zaista nemaju nikakvu lošu nameru. Međutim, reakcije na njih nam govore kako one zapravo utiču na osobu kojoj su upućene. Hajde još jednom razmislite kako ste se osećali kada su vam roditelji ovo ili nešto slično govorili? Ukoliko vam se javljao bilo kakav loš osećaj, nelagoda, grč u stomaku, osećaj bunta i slično, a nije isključeno i da se sada tako osećate u istim ili sličnim situacijama, onda su ove kritike negativno uticale na vas. Pa, šta, reći ćete, niko ne voli kritiku! E, upravo tu sam vas čekala! Ako niko ne voli kritiku zašto je onda upućujete detetu, kakav rezultat očekujete da imate i kako ćete to promeniti?
Negativan komentar, kritika, zapravo ukazuje da je osoba nešto uradila pogrešno, međutim ako vidi samo grešku kako će onda znati šta je rešenje? Sa druge strane, kada komentarišete da je nešto loše zapitajte se šta vi ustvari želite da bude rezultat? Da dete zna da je pogrešilo i da se zbog toga oseća loše ili da uradi kako treba to što od njega očekujete?
Kao prvo, dete koje je prosulo sok već zna da se desilo nešto „loše“, nešto što nije očekivalo i sada iščekuje vašu reakciju. Komentari tipa „Vidi kako si trapav, ajde pazi malo. E, sad ćeš sve to sam da obrišeš i nema više soka za tebe!“ i slični, od jedne obične situacije stvore mnogo ozbiljniji problem. Još ako se to ponovi par puta, dete će izgubiti sigurnost u sebe i svoje sposobnosti, počeće zaista da misli za sebe da je „trapavo“, i verovatno će početi da traži da mu roditelj sipa i dodaje sok. Da li stvarno to hoćemo? Ok, imaćemo čist pod, ali i nesigurno dete. Kad roditelju dosadi da stalno sipa i dodaje čašu sa sokom, na red će doći novi komentari „Pa, jel ne možeš ništa sam? Neću ja da te služim. Sipaj sam ili nema soka!“ I što roditelj više navaljuje na dete, to će se ono osećati još nesigurnije i istrajnije da mu neko drugi da sok.
Ovo je jedan banalan primer koji jasno oslikava zašto treba umesto negativne dati konstruktivnu kritiku.
Kako? Jednostavno, promenićete način na koji je kažete.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Dr Vladimir Đurić: Niko ne može sve, a i da može – džaba mu ako ga to košta mentalnog zdravlja
O mentalnom zdravlju, zdravom odnosu prema sebi i važnosti očuvanja dobre energije kao i prvim simptomima 'pregorevanja', dr Vladimir Đurić, doktor medicine, specijalista psihijatrije, edukant psihoterapije - rekao je sledeće:...
Danijela Budiša-Ubović: ‘Radovi u toku’ – značajna faza u procesu samospoznaje
Svaki pojedinac prolazi kroz sopstvene faze i procese samospoznaje - kao jednog značajnog puta do svoje prave prirode, do spoznaje svojih osećanja i načina na koji ćemo se sa njima...
Ranko Rajović: Škola ne služi da deca nauče matematiku i fiziku, već da razviju kompletnu ličnost
O nedostatku empatije kod dece Ranko Rajović je govorio u podkastu “Agelast” sa autorom i voditeljem Galebom Nikačevićem. “Kad imaju problem sa empatijom, oni se ne snalaze. Oni reaguju drugačije,...
Ti si blistava zvezda, ali ponašanje ti je nepovoljno
Sa ciljem da se prepozna i na što bolji način razreši situacija u kojoj je, kako kaže autorka, razgovor besmislen, Štefani Štal savetuje sledeće: Nažalost, ima situacija u kojima ni...
Nema komentara.