Jedno od onih idiličnih sela gde su sve majke kod kuće, zajedno peru veš, sve vreme razgovaraju i naglas se smeju, umornih tela ali vedrog duha.
Piše: Bunmi Laditan
Moj život svaki dan izgleda skoro isto: vozikam svoju decu gde god treba, spremam doručke, ručkove i večere, menjam bebi pelene u svoja četiri zida – dok se oko mene odvija život užurban i bučan. Moje starije dete sedi na podu i igra se, svaki čas vadi novu igračku iz kutije i ume sam da se zaigra. Ipak, nedostaje mi nešto. Da, moj život je bogat mnogim stvarima, i nema puno toga na šta bih mogla da se požalim, ali svejedno, sve češće pomišljam kako je to što mi nedostaje – selo. Selo, koje doduše, nikada nisam ni imala…
Jedno od onih idiličnih sela gde su sve majke kod kuće, zajedno peru veš, sve vreme razgovaraju i naglas se smeju, umornih tela ali vedrog duha. Selo u kome bismo se poznavali veoma dobro, toliko da bi vrlo često jedni drugima bili dosadni i ponekad ljuti, ali nikad ljuti predugo, jer tamo bismo bili potrebni jedni drugima.
Deca bi nam ustajala rano i odmah nakon doručka bi istrčavala napolje, skakala i verala se po drveću. Znali bi da nestanu u šumi skoro na čitav dan, ali mi ne bi brinule jer bismo znale da su zajedno i da se igraju. Mi bismo počinjale naše uobičajene poslove, sa malom decom oko nas i bebama u našoj blizini. Mesile bismo hleb rame uz rame, dok bi nam najmlađi spavali u nosiljkama na grudima ili na leđima. Ne bi bilo mnogo bitno ko je čija beba ili dete, sve bismo ih volele i pazile. Kad bi se jedna rasplakala, uzimala bi je ona mama koja je slobodna, i utešila je kao da je njena rođena beba. Bile bismo okružene mnoštvom obraza za ljubljenje, oguljenih kolena za tešenje i uspavanih beba koje treba ušuškati.
30 genijalnih citata moje ljubljene mame
Dani bi nam bili puni razgovora. Slušale bismo jedna drugu i umesto gole osude uvek bismo imale savet jedna za drugu i iskrenu empatiju. U našem selu, naši stanovnici i naši muževi bili bi naše najvrednije blago i mi bi smo ih čuvali i u tome uživali.
Puno bismo se smejale. Nekad i previše glasno i naš smeh bi znao da probudi bebe, ali neko bi več skočio da ih uteši i život i smeh bi se nastavljali. Umeli bismo da peronađemo radost u svakom danu.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: MAMA
Majčinstvo u 20/30/40-im: Branislava Teofilović
O meni... Ja sam ostvarena žena, srećno udata supruga i majka dve divne devojčice. Framaceut sam, doktor medicinskih nauka i specijalista nutricionizma. Iza mene su 3 diplome, preko 10 godina...
Čuvena drevna japanska veština Jasamasam – jedina pomoć koja je potrebna savremenim mamama
Savremeno doba vreme je koje se samo ubrzava i svi već znamo da živimo prebrzo, da je tempo života nemoguć i da uvek nešto mora da zbog toga ispašta. Koliko...
Majčinstvo u 20/30/40-im: Slađana Pejaković
O meni Moje ime je Slađana Pejaković, imam 40 godina, majka sam 2 devojčice, od 15 i 9 godina, supruga Nemanji već 16 godina, po profesiji lekar specijacijalista interne medicine,...
Majčinstvo u 20/30/40-im: Srna Božić
O MENI Imam 32 godine i lekar sam po struci. Trenutno sam na drugoj godini specijalizacije, na Klinici za kožno-venerične bolesti Kliničkog centra Vojvodine. Pored toga, zaposlena sam u privatnoj...
Nema komentara.