Jedno od onih idiličnih sela gde su sve majke kod kuće, zajedno peru veš, sve vreme razgovaraju i naglas se smeju, umornih tela ali vedrog duha.
I kad bismo plakale, plakali bismo zajedno, rame uz rame, tešile bi jedne drugu i zbog nerođenih beba, i zbog muževa ili bilo čega drugog. Umele bismo čudesno da utešimo jedna drugu i da brzinski zalečimo rane. Ako bi neka od nas zapala u mračne misli i osećanja, svetlost srca nas ostaih bi je vratila u naše selo gde je čeka radost.
Za vreme obroka, mi bismo postavile velike i dugačke stolove pune hrane i deca bi rado i glasno jela, srećna i nasmejana. Očevi bi slušali o njihovim avanturama i delili savete ili se smejali zajedno sa njima. Postojali bismo jedni za druge. Znali bismo da smo jaki koliko i naš najslabiji član.
Kada bi se neka od nas razbolela, ili bila umorna od neprospavane noći sa bebom, ne bi morala ni da traži pomoć – druge majke bi je poslale u okrepljujući san, mesile joj hleb i čuvale njenu bebu kao da je njihova.
Ja bih znala tebe i ti mene. Ja bih znala tvoju decu i ti moju. I to ne samo tako površno – omiljena hrana i igračka – već bi znale sve o njima zaista, onako u dušu… I moja deca bi znala tebe, volela bi te i poštovala i verovala ti kada im kažeš –ne.
10 razloga zašto bi mame trebalo da vole proleće
Naša deca bi tako rasla srećna i voljena. I mi bismo tako sve ostarile zajedno i prisećale se njihovog odrastanja i čuvale unuke dok bismo pijuckale čaj.
Nedostaje mi jedno takvo selo majki, koje nikada nisam imala.
Živim u svetu gde čak može i da se pazari iz fotelje svoga doma. U svetu gde iako živimo vrata do vrata ne znamo ništa jedna o drugoj čak ni kada bi ona sa druge strane zida ležala u bolovima a deca joj bila gladna i mokra. U svetu gde, čim pređeš prag. odmah zaključavaš vrata. Dane provodimo same, igrajući se same sa svojom decom, kojoj čitav svet stane u kutiju sa igračkama.
A ono što mogu da zaključim, dok sediš sama u parku preko puta, po tvom stidljivom osmehu i radoznalom pogledu dok te pozdravljam sa uobičajenim i jedinim “Zdravo!” – je da to selo majki nedostaje i tebi.
I zato ću danas tebe i tvoju decu pozvati na čaj i kolače.
Prevela: Jasmina Jovanovič
Izvor: Hafington post
Šta je to „nemajka”
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: MAMA
Majčinstvo u 20/30/40-im: Branislava Teofilović
O meni... Ja sam ostvarena žena, srećno udata supruga i majka dve divne devojčice. Framaceut sam, doktor medicinskih nauka i specijalista nutricionizma. Iza mene su 3 diplome, preko 10 godina...
Čuvena drevna japanska veština Jasamasam – jedina pomoć koja je potrebna savremenim mamama
Savremeno doba vreme je koje se samo ubrzava i svi već znamo da živimo prebrzo, da je tempo života nemoguć i da uvek nešto mora da zbog toga ispašta. Koliko...
Majčinstvo u 20/30/40-im: Slađana Pejaković
O meni Moje ime je Slađana Pejaković, imam 40 godina, majka sam 2 devojčice, od 15 i 9 godina, supruga Nemanji već 16 godina, po profesiji lekar specijacijalista interne medicine,...
Majčinstvo u 20/30/40-im: Srna Božić
O MENI Imam 32 godine i lekar sam po struci. Trenutno sam na drugoj godini specijalizacije, na Klinici za kožno-venerične bolesti Kliničkog centra Vojvodine. Pored toga, zaposlena sam u privatnoj...
Nema komentara.