Jer, ako ste nešto toliko puta rekli, a uvek imali isti rezultat, šta očekujete da bude drugačije kada to kažete sto prvi put?
“Ja ti sto puta kažem, a ti me ne slušaš!” Verovatno ste bar jednom u životu izgovorili ovu rečenicu svom detetu. A, koliko puta ste pokušali da to nešto, što ste sto puta ponovili, kažete drugačije? Jer, ako ste nešto toliko puta rekli, a uvek imali isti rezultat, šta očekujete da bude drugačije kada to kažete sto prvi put?
Verovatno sada mislite da ne postoji drugi način da kažete detetu to što želite – da ustane na vreme, da sedne da uči, da se obuče, da spakuje stvari za školu, da uveče spremi šta će da obuče, da počne na vreme da rasprema igračke jer kad mu se prispava postaje nervozno i sve će ostati razbacano po podu… Pokušajte da se prisetite šta ste vi kao dete radili kada su od vas roditelji očekivali da uradite ovo ili ono, i ukoliko su i oni vama sto puta jedno isto govorili da li ste vi zaista uradili to što su od vas tražili ili ste u jednom trenutku samo “oguglali” i pustili ih da se “istutnje”, a vi nastavili po svom, ili ste uradili to što „morate“ i besneli u sebi…
Složićete se da je priča vrlo slična ovoj vašoj sadašnjoj, samo ste vi sada u drugoj ulozi…
Šta se u stvari dešava kada smo stalno izloženi istom načinu komunikacije? Naviknemo se toliko da više ne registrujemo šta nam osoba govori. Dakle, posle izvesnog broja ponavljanja istog zahteva na isti način (isti redosled reči, boja glasa, naglašavanje pojedinih reči, povišen ton, i sl), dete se navikne i više „ne čuje“, odnosno ne sluša šta mu govorite, jer to već zna, poznato mu je. (Priznajte da ste i vi prestali da „slušate“ neke osobe iz okruženja jer već unapred znate šta će vam reći, zar ne?)
I šta sad?
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Dr Biljana Pirgić, dečiji psihijatar: U vaspitavanju deteta važni trud, zainteresovanost i pažnja majke
O tome je govorila dr Biljana Pirgić, dečiji psihijatar: "Kad pričamo o tome šta deci treba i kako ih treba podizati jako je važno da razgraničimo šta su potrebe, a...
Dr Ramani Durvasula: Mentalno zdravlje se meri fleksibilnošću psihe
Dr Ramani Durvasula je licencirani klinički psiholog i profesor psihologije, govorila je o mentalnom zdravlju i značenju fleksibilnosti naše psihe - kako se prepoznaje, zašto je važna i na koji...
Pedagog Snežana Golić: Kad bi meni dali da osnujem školu…
Škola koja se mnogo čudi znanju i ponašanju svojih đaka, koju nervira to što su deca deca, ne može biti dobra škola. Deca koja nemaju sreće sa porodicom, morala bi...
Treba li deca da se takmiče?
Piše: Ljubiša Jovanović, najpoznatiji srpski flautista i redovni profesor Fakulteta muzičkih umetnosti u Beogradu Poslednjih nekoliko godina svedoci smo trenda porasta broja takmičenja mladih muzičara. U svakom gradu, svakoj opštini,...
“Zamislite koliko bi bilo drugačije kada biste razdraganim glasom rekli – Sada ćemo zajedno naći novo mesto za tvoje igračke! ”
Ja probala ovako prve godine rada sa studentima – razdraganim glasom, Sada cemo zajedno da ucimo matematiku, vidite koliko je sve ovo u zanimljivo 🙂 Rezultat je bio katastrofalan.
Daleko uspesniji pristup je bio – Znam koliko je ovo naporno i dosadno, ali to i to su zahtevi, to sto ucimo sluzi tome i tome. Na vama je da nadejte nacin kako da savladate gradivo, na meni je da vam pomognem koliko mogu.