Ana Vladimirovna Semjonovič je neuropsiholog, doktor psiholoških nauka, profesor na Katedri za kliničku psihologiju…
*Na šta bi trebalo da roditelji posebno obrate pažnju pre nego što pošalju dete u školu?
Poželela bih svim roditeljima da ne zabadaju glavu u pesak i da se ponekad prema svome detetu odnose kao da je tuđe, to jest da pogledaju na njega sa strane. Jer ako roditelj makar samo na minut izađe iz svoje uloge i zamisli da njegovo dete nije najgenijalnije na svetu, on će uočiti i nešto za šta bi, kad bi to bilo nečije tuđe dete, rekao: „Jao bože kakav užas!“
Ne plašim roditelje nego bih, naprotiv, htela da ih stavim u položaj normalnog odraslog koji vodi računa o svom detetu. Koji ne žmuri da bi se potom dosetio: „Niko ne valja, učitelji ne valjaju!“ Pozivam na to da se nepristrasno razmotri: „Pogledajte zašto vaše dete ne kontaktira s drugom decom, zašto je agresivno?“
Treba umeti odnositi se prema svom detetu sa zadrškom, ne objašnjavati njegove osobine pukom neobičnošću, nego se posavetovati sa stručnjacima.
“Ako roditelj makar samo na minut izađe iz svoje uloge i zamisli da njegovo dete nije najgenijalnije na svetu, on će uočiti i nešto za šta bi, kad bi to bilo nečije tuđe dete, rekao: „Jao bože kakav užas!“”
*Stanovište neuropsihologa smo saznali. A imate li vi lično, proživljeno iskustvo u pogledu ranog razvoja?
Ja sam sa tri godine naučila bez problema da čitam, istovremeno sam učila i engleski i muziku. Ali ja sam imala bake i tetke koje su mi kad sam imala tri godine formulisale tezu koju sam naučila kao azbuku: „Tvoja sloboda se završava tamo gde počinje sloboda drugog čoveka.“
Pre dvadeset godina, kada je još postojala institucija bake, institucija normalnog lepog vaspitanja, mnogo ćoškova je na vreme ispeglano. Sada toga nema i nema ničega umesto toga. I zato, u celini sa orijentacijom na rani intelektualni razvoj, već danas se može izazvati emocionalno osiromašenje dečje populacije. Upravo to me plaši najviše od svega.
Obratite pažnju na to da govorite sa čovekom kome su od detinjstva objašnjavali da je vunderkind nad vunderkindima, samo je lenj. Tako da molim vas imajte u vidu da vam ovo ne govori dvojkaš nego uvek i u svemu lider. I taj lider kaže: „Ostavite decu na miru!“
Izvor: http://psifact.ru/blog/43988278101/Otstante-ot-detey!-Neyropsiholog-o-vrede-rannego-razvitiya?utm_source=facebook.com&utm_medium=social&utm_campaign=-est-zakon-lyuboe-razvitie-idet-ot-nag
Prevela: Vesna Smiljanić Rangelov
Izvor: Detinjarije.com
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Danijela Budiša-Ubović: ‘Radovi u toku’ – značajna faza u procesu samospoznaje
Svaki pojedinac prolazi kroz sopstvene faze i procese samospoznaje - kao jednog značajnog puta do svoje prave prirode, do spoznaje svojih osećanja i načina na koji ćemo se sa njima...
Ranko Rajović: Škola ne služi da deca nauče matematiku i fiziku, već da razviju kompletnu ličnost
O nedostatku empatije kod dece Ranko Rajović je govorio u podkastu “Agelast” sa autorom i voditeljem Galebom Nikačevićem. “Kad imaju problem sa empatijom, oni se ne snalaze. Oni reaguju drugačije,...
Ti si blistava zvezda, ali ponašanje ti je nepovoljno
Sa ciljem da se prepozna i na što bolji način razreši situacija u kojoj je, kako kaže autorka, razgovor besmislen, Štefani Štal savetuje sledeće: Nažalost, ima situacija u kojima ni...
VERBATORIA NOVI SAD – mesto gde upoznajemo sebe, otkrivamo urođene talente i postajemo krojači svoje sreće!
Svaka donešena odluka je deo životnog iskustva. Lepog ili manje lepog, ali svakako korisnog. Ono što više izaziva nelagodu jeste neizvesnost pre nego što saznaš da li je odabir bio...
Nema komentara.