Zabrinjavajući su podaci koji navode da se dnevno u Srbiji potroši sedam miliona ovih kesa, po jedna na svakog stanovnika. Na godišnjem nivou, to je oko jedna milijarda kesa. Plastične (najlon) kese su prvi put proizvedene 1977. godine. Nekoliko godina kasnije doživele su svetsku ekspanziju. Možemo postaviti pitanje zašto su…
Plastične (najlon) kese su prvi put proizvedene 1977. godine. Nekoliko godina kasnije doživele su svetsku ekspanziju. Možemo postaviti pitanje zašto su one danas toliko popularne? Osim što su besplatne, veoma su praktične, lagane, otporne na vlagu i izdržljive na težinu. Naime, potrošački stil života uveo je pojam besplatnih plastičnih kesa. Ubrzo potom, problem je nekontrolisano počeo da raste. I tako postala simbol zagađenja dvadesetog veka, svega prolaznog, slabog, ružnog; a opet, žilavog i neuništivog. Zamenila je zembilj, ceger, kotaricu…
U Srbiji je problem plastičnih kesa nastao početkom devedesetih godina XX veka, kada su se svi aspekti društva našli u procesu tranzicije. Poslednjih dvadeset godina, konkretno naša država nije učinila gotovo ništa da utiče na smanjenje njihovog prometa. Zabrinjavajući su podaci koji navode da se dnevno u Srbiji potroši sedam miliona ovih kesa, po jedna na svakog stanovnika. Na godišnjem nivou, to je oko jedna milijarda kesa. Procenjuje se da ih u svetu već ima oko 500 milijardi, najvećim delom u morima i rekama. Samo u okean Pacifik ih je bačeno tri miliona tona. Sto hiljada morskih sisara (kao što su kitovi, delfini i foke) umre godišnje od gutanja ovih kesa jer ih brkaju sa svojom hranom – meduzama.
Sledeći veliki problem je što se one u prirodi razlažu i do hiljadu godina (u zemlji i na deponijama gde nema kiseonika ni Sunca truljenje traje i do milijardu godina). Ovako dugim procesom truljenja dolazi do opasnog zagađenja zemlje i vode. Poznato je da se spaljivanjem plastike oslobađaju otrovni gasovi, i teški metali izazivači raka. Opasan je i njihov otrovni pepeo, koji zagađuje zemljište i podzemne vode. Takođe, kese od plastike idealni su prenosnici bakterija, a stepen njihove reciklaže je svega dva odsto! Ako je prosečni period korišćenja jedne kese dvadesetak minuta, a proces njihove razgradnje traje i do nekoliko hiljada godina – zašto se ne bismo zapitali koja je cena njihove upotrebe po životnu sredinu, ekosistem i najzad celo čovečanstvo? Ili će nas jedna po jedna besplatna kesa koštati opstanka?
Ipak, sve češće se priča o borbi za postepenu zamenu plastike, ekološki i ekonomski prihvatljivijim materijalima. Tako, postavlja se pitanje šta je najbolje rešenje: polurazgradive, biorazgradive kese, papirne kese; ili povratak platnenim cegerima i korpama?
Zamena plastičnih kesa papirnim, da ili ne? Papirne kese koje su biorazgradive nemaju štetan uticaj nakon odlaganja, mogu se koristiti više puta, izdržljive su i čvrste, a ukoliko je dobro upakovana jedna može da izdrži istu težinu koliko i četiri plastične. Ali, opravdanost prelaska na papirne kese sa ekološkog stanovišta u potpunosti mora da se sagleda, potrebno je osmatrati njihov celokupan životni ciklus. Podaci govore da je potreban je veliki utrošak energije za njihovu proizvodnju (4 puta više energije nego za proizvodnju plastičnih. Takođe, emisija gasova u atmosferu je za 70% veća pri proizvodnji papirnih kesa u odnosu na plastične, a za 50% više truju vodu da bi se proizvele. Tu se otvara i problem zaštite šuma. Seče se ogroman broj stabala, a drveće ne stiže da raste tom brzinom, što izaziva klimatske promene. Takođe, one zauzimaju više prostora prilikom deponovanja (porast deponija do 80%). Najzad, reciklaža papira zahteva 91% više energije u odnosu na reciklažu plastike, A to je i veoma skup i komplikovan proces. Dakle, vraćanje papirnim kesama nije najsretnije rešenje.
Kao moguće rešenje navodi se i proizvodnja i korišćenje biorazgradivih kesa. One na skrobnoj bazi se prave od kukuruza, krompira ili pšenice. Ovako proizvedene ispunjavaju Evropske norme EN13432 za kompostiranje, a moraju se raspasti 90% za 180 dana pod propisanim uslovima. Onim kesama sa aditivima rok razlaganja je od 6 meseci do 2 godine. Ipak, praksa je malo drugačija od teorije. Istraživanja ukazuju na presporo raspadanje ovih kesa, toksičnost aditiva, te neispunjavanje evropskih i američkih normi za kompostiranje.
Mi kao ekološko i održivo rešenje vidimo povratak platnenim i pamučnim cegerima. Danas u SAD manje od pet posto ljudi koristi ove cegere. Molimo te da povećaš ovaj broj svojim primerom koji će slediti drugi.
Kupovinom cegera si rešio jedan veliki problem u svetu!
Katarina Šelović
Izvor: Zeleni Srbije
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: SVAŠTARIJE
F. M. Dostojevski: Smeh je najsigurnija proba duše
Za smeh je, pre svega, potrebna iskrenost, a zar ima iskrenosti kod ljudi? Za smeh je potrebna nezlobnost, a ljudi se najčešće smeju pakosno. Iskren i nezloban smeh znači veselost,...
Danas žalimo odlazak voljenog prijatelja ‘Zdravog Razuma’ koji je bio sa nama mnoge godine
On će biti zapamćen po tome što se držao dragocenih lekcija >Znati kad se skloniti sa kiše, >Zašto ko rano rani dve sreće grabi, >Život nije uvek fer, >Možda sam...
“Poluprozirni” – foto projekat koji pokazuje kako zbog tehnologije gubimo jedni druge
Fotograf Al Lapkovskij je pokrenuo socijalni projekt «#disconnectingconnection» o tome kako preterano korištenje mobilnih telefona negativno utiče na komunikaciju među ljudima. Izvor: Detinjarije.com
Biblioteka koja je radnim stolovima priključila ogradice pokazala koliko malo je potrebno da se roditeljima olakša život
Kada je barbara Vidman kao samohrana mama podizala svog sna, bila je iskusila koliko je teško voditi decu u javne prostore koji nisu projektovani sa idejom da omoguće porodicama da...
Nema komentara.