Trebalo mi je preko godinu dana da zapravo razumem svoj porođaj kod kuće. Zin sada ima 16 meseci – hoda, trči – brblja, tipično detence. Imala sam dosta vremena da jednostavno sednem i razmislim o svom iskustvu.
Ovo je fotografija koju sam gledala dok sam bila kod kuće, odvojena od svog deteta. Mnogi su mi rekli da na toj fotografiji izgleda kao mrtvorođeno dete.
Ali nije bio. Završili smo u bolnici, okruženi sjajnim doktorima, sestrama i ostalim osobljem. To su ljudi koji su sredili haos od mog porođaja. Njima je bilo stalo do njegove dobrobiti i zdravlja. Oni su bili uz njega 24 sata. Oni su me tešili i bili mi rame za plakanje. Oni su pravi heroji.
Ne želim da promovišem porođaj kod kuće. Molim Vas ne pravite tu grešku.
Tako mi je drago što je ovde.
Prevela: Zorana Tomašević
Izvor: Pop Sugar Moms
Foto: In Bloom Photography
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: BEBOLOGIJA
Zašto bebe prestanu da plaču čim roditelji ustanu
Novorođene bebe mrze kad mama i tata sede. Ili leže. Ponašaju se kao mali tirani, surovi fitnes instruktori, drilujući roditelje tako da sve vreme budu u stanju pripravnosti, spremni da...
Nega pupka kod novorođene bebe – saveti pedijatra
Kako izgleda nega pupka kod novorođene bebe? Pupčani patrljak mora biti suv i čist. Najvažnije je sačekati da otpadne sam od sebe, a to se uglavnom dešava 15 do 20...
Danas je Svetski dan prevremeno rođenih beba: Doktor o glavnim uzrocima i posledicama
Svake godine 17. novembra obeležava se širom sveta kako bi se podigla svest o prevremenom rođenju i zabrinutost za prevremeno rođene bebe i probleme sa kojima se suočavaju njihovi roditelji....
Malo je falilo da se porodi u kolima: Tata Uglješa pozvao policiju, zahvaljujući njima stigli u porodilište
Aleksandra Nikolić iz Jajinaca umalo se jutros porodila u kolima, da se njen suprug Uglješa nije setio i pozvao policiju u pomoć. Kako je za Telegraf.rs ispričao ponosni suprug i...
Ono što je meni jezivo kod ovog teksta nije ovaj magloviti prikaz samog porođaja, već količina nezrelosti i plitkosti. Porođaj kod kuće zahteva veliku količinu odgovornosti, stabilnosti, spremnosti i sigurnosti u svoje okruženje, porodicu i babicu i spremnost svih uključenih da se reaguje brzo i na vreme ako nešto krene naopako. Ako odobravate ili se pronalazite u rečenicama “Želela sam bajku – savršen porođaj. Uložila sam hiljade dolara, zajedno sa još stotinama koje su otišle na fotografa – a iz svega toga sam izašla osećajući se kao gubitnik.”, ili “Odlučila sam se na porođaj kod kuće želeći savršeno iskustvo – ono što sam videla na fotografijama tuđih porođaja kod kuće. Želela sam da budem lepa mama, koja se sa osmehom na licu porađa, ležeći u bazenu sva glamurozna i srećna”; MOLIM VAS ne razmatrajte kućni porođaj. Ako ste već toliko željni da svaljujete krivicu na druge, kao autorka teksta, bezbednije je da to radite u bolničkom okruženju.
Da, to je loš porođaj. Ali koliko se žena kod nas porodi u bolnici i prođu mnogo gore. Ostavljene, nezbrinute, zaboravljene. Moj drugi porođaj je bio jedno užasno neprijatno iskustvo a porodila sam se u bolnici. Smeštena u najbolniji položaj, užasno žedna i ostavljena satima potpuno sama.
Baš nezrelo razmišljanje i savetovanje. Ko je rekao da doktori nisu dobri i brižni? Ko je, s druge strane rekao da su babice koje porađaju kod kuće bezobrazne ili krive ako nešto pođe naopako? Svašta! Postoje stvari za koje niko nije kriv. Koje, naprosto pođu naopako. Da je bila u bolnici možda bi bio još veći haos od njenog porođaja – ko zna!
Jako nezreo I detinjast tekst, da ne kazem neozbiljan. Ne bih nista vise dodala