Industrijsko smeće od hrane rado i majke kupuju deci, misleći da im čine neko dobro. A kao vrhunac ironije je da se deca, ako su dobra vode u Mek.
Kombinovanje namirnica je večita dilema. Krompir i meso ne idu, žitarice i voće ne idu, žitarice i meso ne idu. Da li je sve to tačno i koja pravila bi trebalo poštovati?
Nijedno. Sve namirnice idu. Pravila generišu stručnjaci i takvih pravila nema kod stručnjaka. Ima kod nestručnjaka, lažnih kreatora originalnih ishrana, koji su otišli čak i korak dalje, pa ne dozvoljavaju npr. jogurt, ali može kiselo mleko ili ne smeju da se mešaju voće i povrće određenih boja. I dalje važe osnovna pravila koja su postavljena odavno. Obilan doručak, užina, dobar ručak, užina i što lakša večera. Deca koja su izuzetno fizički aktivna mogu da unose i veću količinu „zabranjenih“ slatkiša. Ali kada se sve to izračuna, opet se svodi na 5 do 10% ukupnih energetskih potreba.
Pisali ste ranije i o zabludama u vezi sa spanaćem i njegovom hranljivošću. Ima li još sličnih zabluda? Da li je istina da C vitamin nema tu ulogu koju svi verujemo da ima?
Vitamin C je i za mene bio razočaranje. Velike studije su pokazale da je prosto bez efekta u sprečavanju gripa, nazeba i sl. Niti ubrzava ozdravljenje. Čovek može da resorbuje određenu količinu bilo kog vitamina. Preko toga je sve smetnja, a ne korist. I nema dobrog suplementa. Oni se uzimaju samo po preporuci lekara. Jedna od pomodnih i nestručnih tvrdnji je uticaj hrane na promenu Peha organizma. A onda kao šlag na tortu gluposti neko izmisli da je limun bazan. Mnogo ima zabluda oko hrane. U značajnoj meri doprinose novinari i portali koji jure senzaciju, a ne istinu.
Moderne mame često među prvim namirnicama svojoj deci nude žitarice kao što su kus-kus, kinoa, amarant, spelta. Da li je u pitanju pomodarstvo ili su ove namirnice zaista dobar izbor za dete?
Čisto pomodarstvo. Bez realnog opravdanja. Osim što se neke lakše spremaju.
Šta je sa hemijom u drugim preparatima koji dolaze u kontakt sa decom – šamponi, kreme, kupke. Rekli ste jednom da ne postoji prirodni sapun. Šta roditelji da odaberu?
Motivisan upravo problemima s kojima se sreću deca i roditelji pokrenuo sam školicu sapuna u kojoj se uči kako da se prave dobri toaletni sapuni, koji su bar 5 puta bolji od čuvenog dečijeg sapuna i bar 100 puta od turskih sapuna. Postoji dobra kozmetika za decu, ali ona mora da bude sertifikovano hipoalrgena. Čak i u takvoj situaciji sredstvo za pranje je šampon. Neka su deca prosto suviše reaktivna na takvu kozmetiku, pa su se hipoalergeni sapuni pokazali kao spasilac u krizi. Sapuni nisu prirodni, jer nastaju u hemijskoj reakciji. Ali je proizvod bezbedan. Baš kao i pečeni hleb. Uslovi pečenja nisu prirodni, ali je hleb odlična hrana.
Lekovi su posebna tema i svakako da ih niko neće davati deci bez preke potrebe. Možete li dati neke opšte smernice na tu temu? Mnoge majke u želji da izbegnu upotrebu lekova, pribegavaju raznim prirodnim metodama za skidanje temperature. Šta biste im savetovali?
U kriznim situacijama dobro je znati da se temperatura dobro obara i mlakom vodom. U krajnjem slučaju ako je temperatura uporna hladni čaršav trenutno skida temperaturu. Ali se to radi ipak tek kada je temperatura viša od 38,5 i ima tendenciju rasta. U svakom slučaju je potrebno dete što pre odvesti do lekara i slušati savete i uputstva. Ne povećavati dozu leka, ali je i ne smanjivati po sopstvenom nahođenju. Nažalost bio sam prisutan u čekaonici kada je majka dovela dete do lekara posle 3 dana iako je sve vreme imalo temperaturu preko 39. A ona je posezala za „prirodnim lekovima“, bez efekta. Rendani krompir, sirće, alkohol i slične gluposti. Ja sam suviše voleo svoju decu da bih se tako igrao. Nauka nije izmislila lekove i tretman bolesti da bi se vraćali u XIX vek ili bogami i dalje u prošlost. Pomodarski antivakcinarski pokret je jedno takvo opasno zlo. Preti da nam na velika vrata vrati smrtonosne bolesti koje smo skoro iskorenili. Ono što je krajnje zbunjujuće i potpuno nemoralno kada se u tom skupu nađu i lekari i farmaceuti. Moramo da imamo poverenju u struku, inače sve postaje besmisleno. Kada struka ponovo zauzme svoje mesto i hrana će biti bolja. Neće biti idiotskih reklama na kojima se promoviše keks, smoki i sl. a da roditelji izgledaju kao velike, trapave budale dok spremaju normalnu hranu.
Na kraju, šta biste savetovali roditeljima? Koje namirnice nikako ne treba da daju deci?
1. Slatkiši i slaniši pakovani u srebrnim ili zlatnim kesicama (čips, smoki, krekeri, čokoladne bananice) i gazirana pića. 2. Paštete. 3. Supe iz kesice. 4. Hleb (sve one produžene svežine i ukusa), smeđi šećer i 5. Sva gotova jela. Opet u odabiru ovih artikala lenjost je veoma važan faktor. Ili kako se to danas kaže – tempo života. Kafa se nikada ne rastvara bez ostatka. Zašto bi se rastvarala instant kafa? Ima zaista toliko hemije u njoj da sam po prvom iščitavanju čega sve ima u njoj ostavio taj greh za jednom u 2-3 nedelje. Rakom se toliko manipuliše, da je to prevršilo svaku meru. Industrijska hrana ima stroge regulative i ako se one ispoštuju, ne može da bude kancerogena ili da na drugi način utiče na zdravlje. Ali ako se dete ne hrani često paštetama i viršlama i sve zaliva koka-kolom. Sve može da se jede ponekad, ali samo HRANA redovno. Dobra, stara, tradicionalna kuvana hrana. Voće i povrće. Domaće slatko, domaći kolači. Toliko je sve oko nas veštačko da svi umećemo reč domaći. A nekada nije bilo tako. Nekada je bilo samo hrana, kolači, torte. Profit nas ubija, a svi u tome na jedan ili drugi način učestvujemo.
Intervju vodila A. C.
Izvor: Zelena učionica
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: KULTURA ISHRANE
Prijavite se za novi besplatan vebinar “Šta nam jedu deca?”
Portal Detinjarije već 10 godina aktivno se bavi promocijom zdravije ishrane dece, a kroz časopis i radionice Kuvajmo s decom, sa našim gastro urednikom Nenadom Gladićem – Lepim Brkom, podstičemo...
Prijavite se za besplatan vebinar “Šta nam jedu deca?”
Portal Detinjarije već 10 godina aktivno se bavi promocijom zdravije ishrane dece, a kroz časopis i radionice Kuvajmo s decom, sa našim gastro urednikom Nenadom Gladićem - Lepim Brkom, podstičemo...
Kako smo u našoj kući rešili problem probirljivosti u jelu
Piše: Željka Kurjački Stanić, psiholog i psihoterapeut Pre nego što sam dobila decu, naravno, imala sam samopouzdanje i roditeljsko umeće i mudrost jer sam kao psiholog i kao neko ko...
Dr Perišić: Pileća džigerica zdrava za decu, ostale pune teških metala
Pojedini nutricionisti pileću džigericu nazivaju čak i otrovom zbog visokog sadržaj holesterola i masti, dok oni starijeg kova tvrde da je odlična za krvnu sliku i da je treba davati...
Uz dužno poštovanje profesora.. ta istraživanja o vitaminu C su diskutabilna. Npr. sintetički vitamin C i prirodni sa bioflavonoidima se razlikuju kao dan i noć. Pošto u intervjuu nije naglašeno, očigledno je istraživanje sprovedeno sintetičkim vitaminom i razumljivo je profesorovo razočarenje u delotvornost antioksidansa.
Molim za savjet – šta da dajem djeci za doručak ili večeru u zimskim mjesecima kada nema svježeg voća, a da to nisu jaja ( jer ni njih ne možemo jesti svaki dan), griz i palenta? Ako su kus-kus i proso, spelta samo pomodne namirnice meni zbilja malo toga ostaje…Viršle, paštete i salame ne uzimam u obzir…
Voće se jede kao prepodnevna i popodnevna užina, dakle kao međuobrok, ukupno 2x dnevno. Jednom nedeljno za DORUČAK možete davati: 1. parče-dva hleba, domaća svinjska mast, mrvica soli i aleva paprika uz čaj ili 2 dl mleka; 2. sendvič sa maslacem, sirom, pršutom i krastavčićima uz 2 dl jogurta ili mleka; 3. parče-dva hleba, maslac i med uz šolju mleka; 4. činijica korn flejksa s jogurtom ili mlekom (po želji dodati malo suvog ili svežeg voća); 5. tostirani hleb, krem sir u koji ste dodali malo vlašca, kolutić povrća i šolja mleka ili jogurta; 6. sendvič sa slaninom i lukom uz šolju jogurta ili kiselo mleko; 7. parče-dva hleba sa maslacem i bilo kojom vrstom domaćeg pekmeza, uz šolju mlečnog napitka. Takođe, uz svaki ovaj doručak napitak može da bude i sveže ceđeni sok od narandže. VEČERA može da bude i neki od predloženih doručaka, s tim što jednom (ali samo jednom!) u nedelju-dve dana možete dati i sendvič sa tunjevinom, neku konzerviranu ribu poput lososa, sardina ili skuše i sl. Još je bolje pripremiti svežu ribu, lignje, plodove mora sa različitim prilozima i salaticama. Zimi uvek možete naći sveži kineski kupus, luk, narendati šargerepice, bude i zelene salate, cvekle itd. Može i povrće iz turšije, mada je sveže uvek hranljvije. Za večeru preporučujem i belo pileće meso na različite načine. Jedan od omiljenih je da belo meso i šargarepu iz supice pomešam u blenderu sa različitim sastojcima po želji, uz obavezno dodavanje par čenova belog luka i to je moja “domaća” pašteta. Umesto belog mesa, nekad stavim kuvanu džigiricu, a nekad i kuvane leblebije (tzv. humus), i to su sve odlični namazi za hleb.
Ja doktore previse volim svoje dete da bih ga olako odvela kod doktora koji sakom i kapom dele antibiotike, a evo vec 3 godine se uspesno borimo protiv svih virusa i bakterija koje nas napadaju a sve pomocu onoga sto nam je priroda dala pa sad da li da verujem vama i vasem zvanju ili svom iskustvu
Katastrofa kakva se hrana prodaje. Jedino nam preostaje da sami uzgajamo voće i povrće.
😉
Danas se zapravo ne zna ko je gori i ko vam veće zlo može naneti! Sa jedne strane neoliberalna trovačka prehrambena industrija i farmako mafija koja njene posldice “leči”, sa druge strane buljuci kvazi nutricionista, lajf koučova i sl.
Ja znam samo da i dan danas na selu vidjam ljude koji imaju po 70, 80, godina koji rade i poprilično su zdravi, što je u gradu skoro pa nenormalno već kod recimo 45 togodišnjaka. Jedu jagnjetinu, prasetinu, suvo meso sarme, pasulj, sir, kajmak, jaja, razne salate, turšiju piju mleko, vino i po koju rakiju. Ali to sve sami proizvode i još jedna bitna, čini mi se najvažnija stvar: mnogo rade, “troše” se, izbacuju iz sebe sav višak, pa i otrov ali ne stresiraju se i spavaju na vreme. Po mom skromnom mišljenju to je ključ svega.
Neko će sad reći pa ne možemo svi na selo. Ja mislim da možemo samo treba stvoriti uslove. Kada bi 10-20 hilhada evra koja se daju po radnom mestu u gradu davala svakom članu porodice na selu, velika većina ne bi imala nikakav problem sa izborom životne sredine i zanimanja. Ostaje samo da se i ono što proizvode za prodaju stavi pod konreolu tako da mora da bude istog kvaliteta kao ono što ostavljaju za sebe i problem kvaliteta je rešen. Problem isplativosti rešava se subvencionisanjem kako to rade, bar prema mojim informacijama, u svim zapadnoevropskim zemljama i to je to
Iza svega, obrni okreni stoji država. Ona je ta koja da hoće vrlo lako može od Srbije napraviti malu Švajcarsku. Fabrike i industrija su odavno kompletno uništeni, tu nemamo nikakve šanse, a ovo sa stranim investitorima je čisto silovanje i izrabljivanje ljudi.
Jedini resursi koji su nam ostali su zemlja i voda i to ne bilo kakvi, već bogom dani što u ovoj situaciji može da bude i dobro.Oživljavanjem sela i povratkom ljudi na selo pruža nam se šansa da odjednom rešimo dva velika problema. I da uposlimo ljude i da nacija bude zdrava, Naravno pod pretpostavkom da je ova moja “teorija” tačna. Ne znam, meni se čini da jeste
Mleko i proizvodi od mleka su najštetnija stvar koju možete konzumirati.