Na putovanje smo krenuli kada je on imao samo 13 meseci, tako da je bukvalno od svog rođenja na talasima. Dobro je sve to podnosio i njemu su brod i plavi okean bili dom. Kada smo mu pričali o Beogradu znao je da pita: A gde se nalazi to ostrvo?
Svoju avanturu započeli su davne 1976. godine, kada su isplovili sa trinaestomesečnim sinom u nepoznato. Tako je nastala emisija Vanja s okeana…
Srboljub Kojadinović želeo je da gradsku vrevu i brz život zameni drugačijim životom. Nije mu se svidelo da ima samo par nedelja godišnjeg odmora i da posle posla, kada dođe kući, od umora legne da spava, a izjutra sve nanovo. Predložio je svojoj ženi Jeleni nešto što će im zauvek promeniti život. Život na brodu i put oko sveta!
Posetili smo Kojadinoviće u njihovoj kući u Beogradu kako bi nam lično ispričali svoje iskustvo na moru ali i da čujemo čemu ih je sve to naučilo.
Ekipa Telegrafa stigla je ispred njihove kapije, pozvonili smo, a na ulazu prvo nas je dočekao njihov pas Maša, koju su doneli sa Korzike. Da, da, sa Korzike, i čuvaju je već punih 11 godina. Vrata kuće otvorio nam je Srboljub a iza njega je stajala njegova supruga Jelena Kojadinović. Pri samom ulasku u kuću primetili smo da kuća odiše pravim moreplovskim enterijerom, divnim slikama koje je Srboljub naslikao, kao i puno knjiga među kojima se nalaze i isečci iz novina koje su Kojadinovići sakupljali, a novine objavljivale više od 30 godina.
Smestili smo se u udobnoj garnituri u dnevnoj sobi, poslužili su nas kolačićima i sokom. Načuljili smo uši i razgovor je mogao da počne.
Sve je počelo 1976. godine. Srboljubu se nije dopao “robotski” način života. Zato je predložio svojoj supruzi da se upuste u avanturu, na šta je ona, naravno, pristala.
– Tada smo živeli u Francuskoj. Meni se nije svideo način na koji ljudi žive, a ni ja. Kapitalizam tada, a i sada uzima veliki zamah. Ljudi rade po ceo dan, dođu kući, gledaju televizor dok se ne uspavaju i svakoga dana sve isto. Još ako imate kredit koji otplaćujete više od dvadeset godina život vam se svodi samo na jurcanje za novcem. Od ušteđevine koje smo imali kupili smo korito za jedrenjak i polako ga pravili pune tri godine.
Kojadinovići su svoju avanturu započeli davne 1976. godine. Isplovili su iz francuske luke Avr u svom jedrenjaku, i uputili se sa svojim trinaestomesečnim sinom Vanjom u nepoznato. Osam godina kasnije dobili su ćerkicu i novog člana posade, Mila Moana rodila se na Tahitiju. Zbog toga su na tom ostrvu bili nastanjeni dve godine.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: ŽIVOTARIJE
Da mogu ponovo živeti, da dobijem drugu priliku – pravila bih više greški
„Da mogu ponovo živeti, pravila bih više greški. Više ne bih pokušavala biti savršena, bila bih opuštenija, popustljivija. Bila bih mnogo hrabrija nego ikada ranije na svom putovanju. Zapravo, jako...
Bojana Nešić: Zamišljam jednu mamu koja skuplja svu snagu ovog sveta kako bi mogla da drži jednu ruku
Bojana Nešić je upravo o takvom jednom slučaju pisala je i na svom Facebook profilu: "'Pre par meseci imala je epi napad po prvi put u životu,' rekla je. Videla...
Dario Rosi: Detinjstvo međ’ babama na potezu Kalenić pijaca – Novo groblje – kafenisanje po komšiluku
Dario Rosi, predsednik Udruženja “Autizam – pravo na život”, priča upravo o tom ranom detinjstvu, kao i o tome zašto je i kako izbegao vrtić, ko ga je odgajao... i...
Vi ste tu, u školi, da NAHRANITE SVOJ UM, a ne da se ne stidite pred porodicom
„U prvoj sedmici škole mi, učenici 1-B odjeljenja, dobili smo obavještenje da će nas posjetiti fotograf. Sjećam se da nas je slikao sa podignutom rukom. - Sada podignite dva prsta...
Kakva prica!