Raša Popov dao odgovor na pitanje – koliko je važna deci igra?
Igrajući se deca uče. Kroz igru se razvijaju, vežbaju, rastu…
Igrajući se deca uče. Kroz igru se razvijaju, vežbaju, rastu…
“Ranko, kakva je to škola kad se učenici smeju?” – kažem – ‘Ne znam, nisam psiholog, ali da mene pitaš – ovo ti je najbolja škola.’
Možemo li se vratiti korenima i omogućiti našim najmlađim generacijama da, uprkos svojim neodložnim obavezama, ipak mogu da uživaju u stvarima koje su nama tako dragocene i kojih se tako rado sećamo?
Supruga izlazi i pita me sa nevericom: “Stvarno ćete celu noc da spavate tu?” “Naravno. Kada su šašave ideje u pitanju-uvek sam ozbiljan”
Šta su šugice ne zna samo onaj koji nije imao detinjstvo, što izgleda da je sudbina koja se smeši sve većem broju dece u modernom svetu.
Dete ne bi trebalo da poraste, a da nije zaspalo uz bajku. Ne bi trebalo da poraste, a da nije pomazilo životinju, popelo se samo na drvo i pokušalo da dohvati Mesec.
Beograd na vodi, smešten u samom centru grada, na obali Save, od starta je osmišljen tako da bude prilagođen i najmlađima, pa se može pohvaliti velikim brojem igrališta, pogodnih za beskrajnu zabavu tokom celog dana.
Dorsa Amir je naučnica sa Univerziteta Berkli i bavi se načinima na koji se deca razvijaju i uče u različitim kulturama širom sveta.
“Po novim istraživanjima, poremećaji u učenju, koji se javljaju već u drugom i trećem razredu osnovne škole, nastaju usled nedostatka pojedinih aktivnosti u najranijem detinjstvu. Obično su u pitanju zaboravljene igre – kao što su skakanje, rotacija, a kasnije klikeri, lastiš, žmurke, itd. Upravo te aktivnosti podstiču stvaranje sinapsi.”
Detinjarije i NTC sistem učenja pozivaju vas na vebinar “Igra, mašta i još svašta: Trčanje po travi uspomene pravi” koji će biti održan 29. oktobra.