Zašto su u kamenom dobu mame bile srećnije a bebe manje zlostavljane?
Zato što žene nisu evoluirale da se samostalno brinu o deci
Zato što žene nisu evoluirale da se samostalno brinu o deci
Stvarno sam se trudila. Ali godine su mi dale malo perspektive i naučila sam nešto o odgovorima ‘da’, očekivanjima i sebi. Evo nekoliko stvari:
Ako ne ukrotite i ne transformišete svoju snagu, vaša deca će naslediti scenario koji će im samo zakomplikovati život.
Da li ćeš i ti odrasti i porasti i nikada se ne zapitati ko je zapravo tvoja majka, kao i mnogi drugi dečaci i devojčice pre tebe?
Obećala sam svojoj ćerki da ću učiniti sve što je u mojoj mogućnosti da budem najbolja majka i uzor koji sam ikada mogla biti. Htela sam da dozvolim sebi da se osećam tužno zbog gubitka majke, ali i da ne dozvolilim da me to spreči da budem divan roditelj.
Kažeš sebi. Jednoga dana kada ja budem imala svoje dete, ja ću njemu biti onakva majka kakvu nisam imala, a bila mi je potrebna. I onda rodiš dete, ništa od ovog ne možeš da uradiš.
Skloni smo kao društvo da svaku stvar koja može biti dobra za bebu smatramo majčinom dužnošću.
Pred nama je jedna od najlepših pesama Sergeja Jesenjina. Ovaj ruski pesnik ispevao je prelepu i potresnu himnu o majčinskoj brizi i bolu. U njoj je predstavio neka od najplemenitijih osećanja koja čovek može da oseti u životu.
– Znate, naše majke su kao jesen. Onda kada venu i odlaze baš tada nam najviše plodova ostave za sobom.
Kao što mi želimo nasmejanu, opuštenu i veselu decu, a ne mrgude, tako i naša deca žele nasmejane i opuštene majke, a ne doživotne vrhovne sudije i tužioce.