Očaj nevoljene dece: “Kažnjavam se, jer sam nevaljala!”
Čujemo li mi uvek taj očaj? Kako nam život pokazuje da često ne čujemo. Neuspešno dete nastavljaju da kažnjavaju, kritikuju i zatim potpuno da odbacuju i u porodici i u školi.
Čujemo li mi uvek taj očaj? Kako nam život pokazuje da često ne čujemo. Neuspešno dete nastavljaju da kažnjavaju, kritikuju i zatim potpuno da odbacuju i u porodici i u školi.
Навадите децу на руке! Док сте им као ваздух потребни, пре него што се то стање промени, носајте без премца – то су ваша деца!
Istraživanja sprovedena tokom prethodne decenije ukazuju koliko je bitna veza između privrženosti i nežnosti u detinjstvu i zdravlja i sreće u budućnosti.
Jednoga dana kad mi deca budu dovoljno velika da shvate logiku koju vode roditelji, reći ću im:
Veliki Vladeta Jerotić, o veri, sumnji, preispitivanju. O ličnom rastu, unutrašnjim dilemama, sopstvenim borbama.
Po ovome se vidi ko (ni)je bio voljen u detinjstvu
Oni koji su uskraćeni za zaštitu bližnjih nastoje da dokažu da vrede i bez tuđe podrške, kaže autor planetarno popularnih knjiga „Psihologija patnje”, „Psihologija dobrote” i „Psihologija zla”
Da li je ovako jedno pitanje opravdano, da li je danas aktuelno, ili je uvek takvo bilo? Šta znači uopšte voleti? Pojam ljubavi – davno nekada, juče, danas?
“Ne znam da li je ijedan čovek u stanju da voli ako nije bio voljen. Ili – na drugi način rečeno – koliko smo i s kakvom snagom u detinjstvu bili voljeni, toliko ćemo biti u stanju da volimo i mi druge.”
Za početak, vreme koje ste im poklonili nikada se ne može vratiti niti povući.