Biram da ne budem ambiciozna
Završila sam sa pokušajima da uspem u sistemu koji nagrađuje takmičenje, isključivost, premorenost, egocentrizam, nedostatak sna i sumnjive moralne vrednosti.
Završila sam sa pokušajima da uspem u sistemu koji nagrađuje takmičenje, isključivost, premorenost, egocentrizam, nedostatak sna i sumnjive moralne vrednosti.
Predvođene Sarom Harmon iz Čarlstauna, 20-ak žena okupilo se na igralištu srednje škole u Čarlstaunu kako bi grupno vrištale i otpustile sve kočnice.
Zašto je danas svaki drugi tekst o roditeljstvu ispovest mame koja poslednjim atomima snage pokušava da se izbori sa svojim trogodišnjakom a ne završi na psihijatriji?
Ironija je u tome što smo intezivnije, bolje angažovane i informisanije od bilo koje generacije majki u istoriji sveta, a ipak se još uvek osećamo neadekvatno, poraženo i neispunjeno.
Roditelji koji shvataju decu i njegovo školovanje kao lični projekat verovatno će biti anksiozni jer ih očekuju razgovori o domaćim zadacima, učenju, odgovornosti, rezultatima.
Čak 40 odsto majki vrlo često ima osećaj da im dani prolaze u neprekidnom obavljanju najrazličitijih zadataka i da njihovoj listi obaveza nema kraja.
Naš “srećometar”, tokom potencijalno lepog i veselog dana, a sve zbog našeg predviđanja, straha i umora, nije zabeležio sreću.
Informacija i nemoć, u kombinaciji, pretvaraju se, neprimetno, u strah i uvlače se, što se kaže “u kosti”
Možete osetiti kako vam se prikrada, krene uz stopala. Neko je ostavio cipele u hodniku i vi ste se umalo sapleli preko njih dok ste nosili korpu punu veša iz mašine.
Preterana briga o detetu (anksioznost) može biti podjednako pogubna kao i zanemarivanje. Pročitajte o tome kako roditelji sebe uvode u to stanje.