Šta ako ja jednostavno želim osrednji život?
Šta ako je sve što ja želim jednostavan, usporen, prosječan život? Šta ako sam najsrećnija kada je sve u redu i bez trzavica?
Šta ako je sve što ja želim jednostavan, usporen, prosječan život? Šta ako sam najsrećnija kada je sve u redu i bez trzavica?
Nikada ne znate kada će vas potpuni neznanci obogatiti znanjem koje će vas pratiti, i zaista nikada ne možete znati kada ćete čuti duboku životnu mudrost u stomatološkoj ordinaciji.
Koliko mudrosti stane u osam kilograma mog vernog krznenog kompanjona. Uvek me podseti da živim u trenutku, da se manem prošlosti i budućnosti. I da zahvalno mašem repom svemu što mi život da.
Život. Želim da imam i trošim prilike. Ako se ne dese same od sebe, ja ću da ih proglasim. Ne mora svaka da bude specijalna. Uostalom, tih specijalnih u životu ima jako malo.
Poznati američki pisac je ostavio napisanih petnaest saveta za sreću svojih budućih generacija.
Iskustvo nastaje u trenutku kada mu dodelite reč. “Komšija ovo je pakleno. Katastrofa… Šta je ovo?…umrećemo!”
Nemojte da mislite da ste negde zakasnili jer ste tek sada krenuli…
I tako nekome čitav život prođe vezujući konja gde mu gazda kaže. Od konjske guzice i zavisti što nije ko gazda ne vidi da se svet promenio a da je on ostao isti.
Kada cele godine kukaš to ti uđe u karakter, kao meni pisanje bajki. Ne vredi, koliko god da ga potiskuješ ono izbija, traži da bude uvaženo.
Dozvolite to svojoj deci. Ne kalupite ih. To će im raditi škola, ulica, pa korporacije sve dok ih jednog dana ne ubede da je to noramalno, sve dok ne postanu propovednici sivog kompleta bez osmeha.