Roditeljski sastanci su događaji, iventi, performansi poslednje mode, i to sve zbog nekolicine kojima je takva arena prirodno stanište…
Ne jenjava ni do večeri. Lov na veštice uživo, a ja, ni krivna ni dužna, sve to posmatram i ne usuđujem se da reagujem. Ako reagujem, stavljam se na nečiju stranu. Ako me svrstaju na nečiju stranu, svrstali su i moje dete. I to je domet mojih misli, tu se prekidaju. Na tom mestu se prekidaju i na svakom roditeljskom sastanku. Zamisli, sutra, ako moje dete nije pozvano na rođendan zbog toga što je me je neki roditelj svrstao u određenu klapu, a pri tom me je sreo par puta u životu, jedva dve razmenili…
Tačno mi dođe sebi jezik da iščupam, da bacim telefon, da me nema.
Roditeljski sastanci su događaji, iventi, performansi poslednje mode, i to sve zbog nekolicine kojima je takva arena prirodno stanište; prostor i momenat u kome pokušavaju da validiraju svoje alfa roditeljske sposobnosti, osmotre okolinu (nas ostale – bezličnu floru i faunu) i brzinom svetlosti utvrde šta od biljčica i sitne stoke mogu da progutaju u jednom, a šta u više zalogaja. Roditeljski sastanci postaju stanište za različite vrste gde je talačka kriza česta, gde sve vrlo lako prelazi u nadrealnu Krležinu pripovetku.
Započinje ovako:
Iznese se spontani predlog, dok učitelj, vaspitač ili razredni starešina još uvek nije završio izlaganje. Nije stigao ni do druge tačke dnevnog reda, a već se vodi debata o nečemu što nema veze sa temom. Radi se uglavnom o nečijem povređenom egu. To je trenutak kad pametan zaćuti, a budala progovori.
Zatim sledi pokušaj smirivanja situacije od strane predsednika roditelja, ukoliko nije jedan od glavnih aktera. On uvek biva nadglasan, ignorisan. Svako ko ne shvata ozbiljnost iznete situacije – taj je najgori roditelj.
Nastavnik se zatim odlučuje na kontra ignorisanje i da privede drugu tačku do poente, a o raspletu više i ne razmišlja, jer je moment otišao i jasno se vidi kuda sve ovo vodi. Rvanje u blatu sa svinjama, a svi koji ne učesvuju – ti su najgori roditelji.
Oni čiji su se stavovi sukobili ili čiji su bezobrazluk i samoživost toliko dominantni, dobijaju svojih deset minuta. Bez obzira da li se radi o onim pasivno-agresivnim ili vidno agresivnim, oni razglabaju, svađaju se, vređaju se, vređaju se deca, tuđa shvatanja – od religije do fudbalskog kluba, tuđi izbori, sve što ima na sebi mesa. Povrh svega, kao najvažnije, daje se do znanja onom drugom da je najgori roditelj i svi koji i za sekund pomisle slično.
I tu se javlja ona zebnja sa početka po prvi put. Proživljavaš je prvi put u obdaništu, a ne smiruje se do kraja osnovne škole. Ukoliko se ne prikloniš jednoj ili drugoj strani, automatski si od strane napasnika označen kao najgori roditelj, nezainteresovan roditelj, roditelj koji ne misli o svom detetu, o njegovom boljitku i o njegovoj budućnosti, jer nisi došao na hiljaditi sastanak u ovom tromesečju, koji smo pre pet minuta zakazali za juče.
Kod mnogih prisutnih se javljaju sledeći simptomi u tim situacijama: zalede se, smrknu, pognu glavu, prorade im creva. Svi mi samo pogledom pratimo kako se masa mržnje i nepoštovanja prebacuje sa jedne na drugu stranu učionice i kako postaje sve tmastija.
Oni iskusni, koji su radili seminarski na datu temu, sačekaju pet minuta i izvinjavaju se jer imaju neke obaveze. Šmugnem i ja često sa njima, hvatam zeleni talas.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: RODITELJSTVO
Kako roditelji nenamerno postanu izvor stresa za svoju decu sportiste
Nekoliko godina unazad je počeo trend učenja mlađih sportista kako da stvore zdrav psiholoski odgovor na dato okruženje. Ono što je potpuno zapostavljeno jeste edukacija roditelja na način kako da...
Usamljenost kod majki novorođenčeta – kao u igri žmurke kada shvatite da vas niko ne traži
Razlike između očekivanja i realnosti su pogotovo velike kod roditelja koji su imali vrlo aktivan život pre rođenja deteta, bez obzira da li je u pitanju bilo zahtevno radno mesto,...
Dr Vlajko Panović: Prvorođena i drugorođena deca imaju potpuno drugačiju dinamiku odrastanja
O razlikama u odrastanju prvorođenog i drugorođenog deteta u jednoj porodici, ali i načinu na koji se roditelji prema njima postavljaju - govorio je dr Vlajko Panović. Fokus je bio...
Deca nam okupiraju kuću, život, budućnost… i menjaju sve iz korena
Okupiraju našu kuću koja je do skoro bila besprekorno čista i uredna, a sada su svuda ‚nered razbacane igračke, fleke od hrane i deca koja trče unaokolo i jure se....
Nema komentara.