Kada su dečake sa Nove Gvineje u misionarskim školama naučili da igraju fudbal, oni su prepravili igru tako da se nastavi sve dok oba tima ne postignu isti rezultat.
Piše: Jovana Papan
Aboridžini su domorodački narod australijskog kontinenta, i smatra se da je njihova kultura najstarija svetska kultura koja se u kontinuitetu održala do današnjih dana. Milenijumima, oni su živeli kao lovačko i polunomadsko društvo, u konstantom kretanju i selidbi. U tradicionalnom aboridžinskom sistemu verovanja, postoji epoha nazvana Vreme sna u kojoj su stvaraoci, zvani Prvi Ljudi, išli Australijom i imenovali sve stvari.
Za Aboridžine deca imaju veoma značajnu društvenu ulogu, a zajednica je aktivno uključena u vaspitavanje, obrazovanje i brigu o svakom detetu. Evropljani su još pri prvim doseljavanjima na Australijski kontinent primetili da aboridžinska deca ostavljaju utisak izuzetne veselosti, životne radosti i lične nezavisnosti. Čini se da nijedan narod decu ne tretira sa toliko uvažavanja i udovoljavanja, i mnogi antropolozi su australijske Aboridžine proglasili za najpedocentričnije društvo ikada proučavano. Čim novorođenče stigne u zajednicu, ono postaje centar zbivanja i svi članovi grupe ga uz puno ljubavi obasipaju pažnjom. Čitav klan neprestano pomaže roditeljima, pa čak i da nekim nesrećnim slučajem izgubi roditelje, dete ne oseća tako veliki gubitak, budući da oseća veliku bliskost sa svim ljudima koji ga okružuju.
Duša od snova
Samo začeće deteta, prema tradicionalnom verovanju, odvija se u Vremenu snova jednako koliko i na javi. Zapravo, seksualnim odnosom začinje se samo fizička supstanca deteta, dok se njegova duša začinje u snovima. Aboridžini veruju da nerođeno dete objavljuje svoje prisustvo još pre začeća – bilo u obliku vizije, sna, neobičnog događaja ili na primer bolesti izazvane ishranom. Novi život koji je izabrao da uđe u ženino telo, zapravo je potpuno nezavisno biće, koje potiče iz daleke prošlosti, i živi u dubinama voda. Prema verovanju, duh-dete je veličine ljudskog prsta, ima spojene nožne prste a telo mu je pokriveno dlakom. Veoma je pametno, ali može i da bude opasno, izuzev za buduće roditelje.
Vaspitavanje deteta i njegovo pripremanje za život u zajednici započinje još i pre rođenja – trudnice imaju običaj da razgovaraju sa plodom u materici, prenoseći mu tradicionalna znanja, običaje, porodičnu istoriju, mitove, a nastavljajući sa tom praksom i nakon što se dete rodi.
Nakon porođaja, majka uzima posteljicu i zakopava je u zemlju. To parče zemlje je jedino koje će dete kad odraste lično posedovati, i ono postaje tzv. “Majka zemlja”. Pupčana vrpca obično se stavlja oko bebinog vrata, i veoma pažljivo se čuva, jer se veruje da bi njen gubitak uzrokovao detetovu smrt.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: RODITELJSTVO
Jovana Papan: Postoje dečija ponašanja koja slobodno možete ignorisati
Okupili su 100 britanskih roditelja i ispitivali ih o njihovom roditeljstvu. Oko polovine njih se izjasnilo kao “nežni roditelji”, od toga su 84% bile bele, visoko obrazovane žene. Šta ovaj...
Deca influensera: Kako je detinjstvo postalo najskuplji sadržaj
Komercijalizacija dece na internetu postala je uobičajena pojava od Amerike do Rusije. Zakonske regulative širom sveta kasne za ovim društvenim fenomenom, pa mnogi roditelji prelaze granice u eksponiranju svoje dece...
Letovanje sa bebom – 5 saveta za roditelje
Letovanje sa bebom ne mora biti stresno ako dobro isplanirate sve detalje. Kada se pripremate za letovanje, veoma je važno koju ćete destinaciju odabrati, šta ćete poneti, čime ćete putovati......
Što manje igračaka – to više igranja
Sa ciljem da se deca što lepše zabave, da se lepo zaigraju i da im bude zanimljivo, roditelji neretko "zatrpavaju" decu igračkama. Novim, drugačijim, do tada neviđenim. Kada se negde...
http://en.wikipedia.org/wiki/Rabbit-Proof_Fence_(film)
Fotografije dece su iz ovog filma. Preporucujem da odgledate. Tu se mogu videti dostignuca belog coveka u vaspitanju drugih….