Da li je ovako jedno pitanje opravdano, da li je danas aktuelno, ili je uvek takvo bilo? Šta znači uopšte voleti? Pojam ljubavi – davno nekada, juče, danas?
(…)
Bojim se da je većina današnjih mladih u zapadnom svetu (kao i kod nas) emotivno do te mere nezrela da je patološka potreba za nekom zavisnošću (alkohol, droga, tablete, televizija, internet, hrana, preteran rad, seksualno menjanje partnera bez ljubavi, novac, potreba za diktatorom itd.) skoro u potpunosti zamenila potrebu borbe za nezavisnošću. Jedan od glavnih strahova mladih danas, emotivan je strah od vezivanja za partnera suprotnog pola (da li je i to razlog za češće vezivanje za partnera istog pola?). Zašto je tako? Čest razlog je tragično iskustvo mladih sa sopstvenim roditeljima, najpre zaljubljenošću emotivno vezanih jedan za drugog, a onda, gubljenjem zaljubljenosti (koja nije prešla u ljubav) rastavljanje braka, često u međusobnoj mržnji. Umesto, dakle, prirodnog vezivanja, a onda i prirodne zavisnosti od partnera drugog pola koji se voli (tada se ne postavlja pitanje zavisnosti ili nezavisnosti!), patološka zavisnost prenosi se na pogrešne i opasne objekte, kao što su, već pominjani, droga alkohol i sl
ično. Inteligentni mladi ljudi uočavaju još jednu pogubnost u bračnim odnosima svojih roditelja: agresivna želja za vladanjem i pokoravanjem onog drugog partnera, ali onda i deteta! Zašto bi onda mladi ljudi danas uopšte stupali u bračni odnos kada im preti opasnost od pogrešnog emotivnog vezivanja (sa težnjom razočaranja zbog prevelikih očekivanja, koja – razočaranja mogu dovesti do depresije i samoubistva, ali i osvetoljubivog promiskuiteta), a onda i ropske zavisnosti od „jačeg” u braku!
Odlomak iz knjige Vladete Jerotića “O ljubavi”
Izdavač Zadužbina Vladete Jerotića (objavljeno uz dozvolu izdavača).
Nema komentara.