Vrtić nije obaveza, već je dužnost svakog društva. I novac nema veze sa zdravim razumom kada je reč o deci u vrtićima. Njima samo ljubav, briga i posvećenost treba. Zašto im je i blato uskraćeno?! Pa blato je besplatno.
U podne će gradonačelnica Bergena Trude Drevland presećati svečanu vrpcu u zabavištu moga sina i zvanično otvoriti nas Diznilend među brdima. Iako deca jurcaju po hiljadu kvadrata od juna, jutros su se vijorile zastave Norveške pred ulaznim vratima, piše novinarka i blogerka Svetlana Tanurdžić iz Novog Sada koja sada sa porodicom živi u Norveškoj.
Nisam ni skockala misao. Čim mi je dadilja Kirsten spomenula hepening, upitah na kom kanalu će biti emitovana vest. Tišina. Neće dolaziti novinari. Banalna je to vest. Šta je hiljadu kvadrata kompletno opremljenih naspram zdravog razuma. Postideh se. Samo kod nas se za lopatu peska na izrovarenom asfaltu izlazilo na teren. Pa čopor novinara, fotoreportera, snimatelja oko tri grama mozga u mafijaskom odelu za cement koji građani finansiraju. Otvaranja vrtića prate se još od kamena temeljca. Ma od ideje. Pa deset godina do realizacije. I opet za naše novce…
O kasnijoj funkcionalnoj upotrebi i super smeštaju – ne treba ni govoriti . Iz ove perspektive i smešno je. A nije bilo tako. Svoj vrtić sam obožavala.
Išli smo jednom nedeljno u posetu drugom vrtiću. Po dvoje. U koloni. Igrali se do iznemoglosti u dvorištu i posle užine i posle spavanja. Postojala je, više kao pretnja, Mara sa varjačom “pekmezarom” za neposlušne, ali imali smo i slobodu, aktivnosti, čist vazduh, odličnu klopu. Kažu mi prijatelji da sada nije tako. Deca se ne izvode napolje. Hrana je užasna. Viršle, paštete, pomije, popare. Pojedini roditelji se pitaju. Jedna vaspitačica na grupetinu od 30 dece…
Norveška, generalno Skandinavija, u zabavištima nudi ugođaj sličan onom koji je i kod nas postojao pre 30, 40 godina. Nema to veze sa novcem, jer ga deca još ne kapiraju najbolje. Uspeh je u direktnoj vezi sa zdravim razumom. I tradicionalnim metodama koje su se pokazale odlično. Zašto ih menjati?! Nisam pedagog. Mama sam.
Vrata našeg Valheim vrtića su otvorena za svu decu od 7.30 do 16.30 i roditelj odlučuje kada će dovesti dete i kada će doći po njega. Može kasnije, može ranije. Moj sin doručkuje kod kuće, pa stignemo do 9 u vrtić. U njegovoj jaslenoj grupi je devetoro dece, vaspitačica i tri dadilje. Svaka dadilja brine o troje, a vaspitačica je zadužena za kompletnu organizaciju aktivnosti. Od 9 do 11 klinci su na predstavi, u muzičkoj sobi ili u dvorištu. Sve igračke mogu se izneti napolje, iako u dvoristu već postoje ljuljaske, pesak, bicikli, penjalice i milion čudesa. Od 11 do 11.30 je obrok koji služi vrtić. Samo petkom je kuvana hrana, ostalim danima je pecivo, mlečni namazi, raženi, graham, ovseni hleb, kiselo mleko, mleko… Rotiraju i izmišljaju. Petkom je pravi ručak na meniju. Uglavnom služe ribu u milion varijacija.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: PREDŠKOLCI
Privatni vrtići obustavljaju rad 1. decembra?
PR Saveza Marija Kiković na početku vanrednog obraćanja istakla je da pojedini mediji kao izvor informacija koriste Fejzbuk stranice i grupe čiji podaci nisu relevantni i predstavljaju zlu nameru u...
Bebac: Ipak nema opravdanih izostanaka za decu u privatnim vrtićima – roditelj plaća i kad je dete bolesno
Prvobitna odluka, da će Grad Beograd refundirati deset izostanaka deteta u privatnom vrtiću bez opravdanja, promenjena je nakon deset dana, a ta promena, prema navodima roditeljskog portala Bebac, ide na...
Privatni vrtići digli cene, iz Sekretarijata za obrazovanje tvrde da se način subvencionisanja u privatnim vrtićima NEĆE menjati
Roditelji 4.500 dece, koji su na listi za upis u vrtiće ostali ispod crte, nemaju drugog rešenja nego da pošalju dete u privatni vrtić. Grad subvencioniše boravak u ovim vrtićima,...
Nekima vrtići u Beogradu od septembra besplatni, a nekima – još skuplji
Grad Beograd od 1. septembra povećava subvenciju za sve vrtiće - i državne, i privatne - u jednakom iznosu, na 28.140 dinara. Time je omogućeno da boravak dece u državnim...
Eh…
Kao roditelj deteta koje ide u vrtic u Novom Sadu mogu da kazem da nije bas kao sto se opisuje stanje u Novom Sadu. Ne sporim da je bolje u Skandinaviji, ali tamo je drustvo daleko bogatije, pa normalno vise ulazu u obrazovanje.
Elem, u vrticu Zvoncica u Novom Sadu deca svakodnevno izlaze napolje, osim kada pada kisa. Znaci, i po kisi, snegu vetru…
Hrana je ok i verovatno bolje nego sto vecina deca jede kuci. Svaki dan je kuvana hrana za rucak. Uzina je uglavnom voce a dorucak bi i mogao da bude bolji, ali nije toliko los. Provuce se po nekad virsla, ali nije to svaki dan.
Vaspitacice jesu preoterecene, ali snalaze se one uglavnom. Jaslice slabije idu napolje, ali to je zato sto te zene ipak ne mogu da postignu sa toliko dece stalno napolje, ali vode i njih.
Nisu svi vrtici isti, ali kvalitet uglavnom zavisi od entuzijazma vaspitacica. Te zene nisu ni blizu dovoljno placene za posao koje rade, ali vecina njih taj posao stvarno voli i rade ga savestno.
I kod moje cerke je slicno radno vreme i takodje od ove godine mozemo da je dovedemo i odvedemo kada zelimo, sve u dogovoru sa vaspitacima.
Toliko od mene, koji bi takodje zeleo da emigrira u Skandinaviju, ali do tad da malo osvetla obraz vrtica u Novom Sadu