Imam osećaj da moj muž MORA ponekad da misli kako je lepo što je dobio dete kada je već morao da izgubio ženu. Jer boktepita ko je ova gospođa koja sedi kraj njega na kauču i sanja o vikendu u Ikei.
Kao da su oni samo posmatrači sa strane, dodatan par ruku kada je potrebno. Netko ko je tu s nama, eto, da ne budemo same. Ali nije tako! Ponekad, zaista, imam osećaj da ovom čoveku trebam podići spomenik. Nakon ovoliko godina zajedno (imamo punih 12) divno je čudo da uopšte zna ko je žena koja sedi kraj njega. A on je to, nekako, ipak pratio sve ovo vreme. I prošao je sa mnom sve faze – od postporođajne do svakomesečnog PMS-a.
Nakon rođenja deteta, mi same smo toliko koncentrirane na novi život da često zaboravimo i sebe. Ali kada uhvatimo minut predaha, ipak se preispitujemo. Pokušavamo da shvatimo sve što se događa oko nas i u nama i potrebno nam je vreme da prihvatimo novu situaciju, da prihvatimo ‘novu sebe’. Tu neku ‘mamu’, tu ženu koja je sada nečija mama i samu sebe mora upoznati. Koja je često kruta i u potpunosti operisana od spontanosti. Koja je neispavana i pojam zabave joj je Netflix i topla pidžama. Koja želi ponekad da bude sama i ‘da je svi ostave na miru’.
Zamislite kako je njima?
Zamislimo na trenutak situaciju u kojoj naši muškarci nas isključuju iz naracije jer ‘žele da se koncentrišu na sebe’?! Već umirem od smeha – pa bombardovala bih ga pitanjima dok ne umre od iscrpljenosti. Kako misliš želiš biti sam? Sam S KIM?! Zašto ne pričaš sa mnom? Ajde mi reci! Zašto ćutiš? Zašto ideš u sobu? Šta ako ja ne želim da budem sama? Kako misliš da ne možeš nešto da podeliš sa mnom? S kim ti to onda deliš? … Znate i same kako dalje.
Zamislimo na trenutak da smo u njihovim cipelama – oženili su neku mladu alternativku, punu elana i želje za životom, koja sluša glasno muziku u autu i vozi kao da je luda, kosa joj vijori na vetru dok se sme i nikad joj nije dosta provoda. Sada sedite nasuprot žene koja vam kaže ‘daj stišaj TV, ne mogu da slušam i tebe i TV i sopstvene misli’, ima punđu 70% vremena i zahvaljujete bogu svaki dan što i dalje ima relativno dobro dupe pa je malo lakše gledati je u pamučnoj trenerki svaki dan dok u rubriku ‘spontanost’ zapisuje ‘otišla sam na spavanje pre 22h, mogu kako hoću’. Naravno da karikiram, ali ponekad ovaj prikaz nije daleko od istine.
Imam osećaj da moj muž MORA ponekad da misli kako je lepo što je dobio dete kada je već morao da izgubio ženu. Jer boktepita ko je ova gospođa koja sedi kraj njega na kauču i sanja o vikendu u Ikei.
Ali trudim se. Trudim se, ako ništa drugo, da mu olakšam sve svoje faze i prelaze. Ne mogu da ih promenim, ali mu mogu dati ruku da zajedno prođemo kroz to.
On faze nema – nema kad da ih ima uza sve moje!
Rock n roll?
Neka hvala, odoh da odspavam malo!
Izvor: Misusovo
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: ŽENSKE PRIČE
Razmišljala sam: šta je to u meni što pokreće ljude da plaču?
Moja prijateljica je izdala knjigu i kada sam je pozvala da joj čestitam kroz suze je govorila: "Bila sam skroz ok, a rasplakala sam se čim sam ugledala tvoje ime...
Izvini drugarice što sam rodila dete
Pišem tebi koja si mi i dalje draga, a koja si me otpisala onog trenutka kad sam postala mama: Draga moja, Izvini što ti više nisam zanimljiva mada sam i dalje...
Priče u prolazu: Šta je nama naša borba donela?
Piše: Ivana Mićić, Mama zašto U jednom malom primorskom mestu na Jadranu postoji grafit na kome piše: „Neću žvaku, hoću kusur.“ Deluje istinito ali ipak je laž. Grafit su...
Za promenu, probaj sa pohvalom
Za promenu, probaj sa pohvalom. Nije istina da "se kvari ko se hvali". Istina je da nas samokritika sve više sateruje u ćošak, a pohvala otvara naše vidike za sve...
Nema komentara.