Postoji nekoliko načina na koje se ženskom ili muškom detetu može uputiti „zabrana mišljenja”, a glavni je da se dete etiketira kao glupo.
Povremeno, istina sve manje u poslednje vreme, možemo da čujemo da se neki muškarac žali kako ne razume žene i njihovu „žensku logiku”. Muškarca zbunjuje to što nakon što se izvinio partnerki, koja ga je optužila da joj se nikada ne izvinjava, ona je nastavila da ga optužuje: „pa da, najlakše je reći izvini”. Muškarčeva pretpostavka je da su muškarci logični, a žene nelogične.
Ne postoji ni muška ni ženska logika, već je zaključivanje to koje može da bude logički ispravno ili neispravno bez obzira na pol osobe koja razmišlja i zaključuje.
Šta su to zabranjena osećanja i zašto ne treba da ih potiskujemo
Ljudski mozak je neka vrsta organskog kompjutera koji ne može a da ne obrađuje informacije. Kada se dete rodi njegov mozak možemo da smatramo nekom vrstom „poluproizvoda” koji će se razvijati u skladu sa vrstom stimulacije kojoj je izložen. Zato je jedan od važnih zadataka svakog roditelja da stimuliše dete kako bi ono razvilo sposobnost mišljenja i logičkog zaključivanja.
Detetovo pravo da misli svojom glavom nekada može da bude osporeno od strane roditelja ili drugih pripadnika zajednice. Tipičan način je psihološka „zabrana mišljenja” što znači da se u kulturama u kojima se pogrešno smatra da su muškarci inteligentniji od žena, dečaci podstiču da misle, dok se ta ista sposobnost potcenjuje kod devojčica.
Nema komentara.