Prošlo je 17 godina. Evo samo nekih stvari koje smo deca i ja radili u međuvremenu, umesto gledanja televizije.

Piše: Tereza Masineo
Bila je 2000. godina kada je usred gledanja filma naš televizor najednom proizveo čudan zvuk i crkao. Očekivala sam nemire i krvoproliće po kući, ali je moj petogodišnjak samo ustao i otišao da se igra sa svojim vozićima, a njegova dovogodošnja sestra otpuzala za njim da u usta trpa Tomasa i drugare sa ostrva Sodor.
Prošlo je 17 godina. Evo samo nekih stvari koje smo deca i ja radili u međuvremenu, umesto gledanja televizije.
Čitali smo. Mnogo. Naša biblioteka dozvoljava da se uzme do 50 knjiga odjednom, i mi skoro uvek dostignemo limit. Kažu da prosečan Amerikanac pročita tri literarna dela nakon završetka školovanja. Ja sam upravo završila “Sunce se ponovo rađa”, što je 2.347. knjiga za mene (da, vodim evidenciju).
Imali smo više vremena za muziku i umetnosti. Sviramo končertinu, harmoniku, irsku frulu, gitaru i irski tenor bedžo – naš orkestar, “Izgubljeni cigani”, nedavno je nastupao na televiziji (uviđam ironiju). Naš najstariji sin putovao je sa svojim ansamblom grčkih narodnih igara; ja se bavim plesanjem svinga; troje mlađe dece i ja vežbamo tradicionalne (i opasne) filipinske plesove kao što su Sajav, Bangko i Tinikling.
Imali smo vremena da se bavimo sportovima i ostanemo u formi – deca kros kantrijem, tenisom, maratonom i trkama u blatu a ja fitnesom i plivanjem.
Posvetili smo i više vremena volontiranju, od pomaganja deci sa posebnim potrebama do narodne kuhinje. Bilo je i vremena za učestvovanje u dobrotvornim aktivnostima izviđača.
Ja sam našla vremena da napišem knjigu, istorijski roman Noćna vatra, o medicinskim sestrama sa fronta u Drugom svetskom ratu. Trebalo mi je sedam godina da završim istraživanje, i sedam meseci da je napišem, i objavljena je ovog meseca.
Dakle, jasno je da život bez televizora pruža više vremena, Ali šta još dobijate?
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: ŽIVOTARIJE
Bajka utorkom: Kako odabrati pravi put
Koliko je teško naći pravi poziv, pravi put, pravu ženu, pravog čoveka, pravi posao....e tri puta je teže kada imaš dva poziva, dva čoveka, dve žene, dva puta, a treba da se...
Priče u prolazu: Pijaca ne prima kartice
Piše: Ivana Mićić, Mama zašto Sve je laž! Jeste li me čuli? Apsolutno sve! Malo morgen organske jabuke! Mamicu vam vašu! Na pijac’, i kad lažemo, opet govorimo veću istinu...
Bajka utorkom: Kako završiti započeto
Započneš neki posao, kreneš, radiš prvih mesec dana i onda ništa. Počneš da čitaš knjigu, ne ispuštaš je iz ruku prva tri dana i ostane ti 50 stranica koje nikada...
Kako je pandemija ohrabrila baku, ćerku i unuku da se iz malog stana u Beogradu presele na selo
Za poslednjih godinu i po dana jedva su četiri puta bile u Beogradu i to na po jedan dan kako bi završile obaveze ili otišle na izlet. Na „Šumadijsku Toskanu“...
Nema komentara.