Ako živimo u svetu u kome rastu deca obeshrabrena da budu inovativna i sposobna da preuzimaju rizik, kako ćemo podići novog Stiva Džobsa?
Piše: Gven Moran
Nije lako biti dete danas. Deca se suočavaju sa pravelikim očekivanjima, zahtevnim planovima i do tančina osmišljenim programima. Uz sve dodatne aktivnosti očekuje ih i gomila domaćih zadataka, i očekivanje njihovih roditelja da budu uspešni u školi i u sportu. Nedavno snimljeni dokumentarac “Trka ni do čega” prikazuje tu surovu i rizičnu trku odrastanja u dekadi koja počinje 2010.godine.
Bivši učitelj Toni Vagner, kaže da se brine da ovo okretanje pripremi dece za biznis i stalnom nadmetanju, udaljava decu od njihove kreativne prirode.
Vagner je saradnik za oblast pronalazaštva Tehnološkog Centra za preduzetništvo Univerziteta Harvard, i osnivač i izvršni direktor neprofitne organizacije koja pomaže školama i podstiče entuzijazam za učenje kod učenika. On smatra da da uska definicija, sa previše oslanjanja na standardizovane testove stvara decu koja teško da će postati pronalazači u životu.
Radeći istraživanje za svoju knjigu koja je postala bestseler “Stvaranje pronalazača: Kako formirati mlade ljude koji će promeniti svet”, otkrio je neke zabrinjavajuće trendove.
“Prosečno dete pita 100 pitanja svakog dana” kaže on. “Dok ne napuni 10 ili 12 godina, naučiće da se mnogo više ceni kada dajete prave odgovore, nego kada postavljate pametna pitanja.”
Kako da održite kreativne iskre koje treba da budu okidači za stvaranje budućih pronalazača? Negovanje ovih pet ključnih principa, smatra Vagner, sasvim je dovoljno za početak:
1. Igra
Vagner kaže da pronalazački duh deteta jača kada nastavnici donose unose igru u nastavni plan i program; zauzimajući nekonvencionalne stavove i praveći neobične veze sa glavnim tokom gradiva.
Jedan od najvažnijih obrazaca koji je primećen kod uspešnih nastavnika je njihovo umeće da predstave deci učenje kao zabavu. On kaže da kada studenti osećaju da je svaki aspekt njihovog učenja “mrtav ozbiljan,” oni počinju da se plaše da rizikuju i da misle kreativnije od očekivanog.
2. Radoznalost
Pre pet godina, vaspitačica Melisa Batler je u radu sa umetnikom sa Karnegi Melon Univerziteta Džeremijem Bojlom, počela da radi na istraživanju koje je trebalo da odgovori na pitanje mogu li mala deca biti pronalazači. Njih dvoje su osnovali “Dečiji pronalazački centar” koji je imao za cilj da podstakne pronalazački duh i kreativno razmišljanje kod dece Pitsburga.
Program između ostalog omogućava deci igru sa različitim materijalima i tehnologijama vezanim za razne individualne i timske projekte. Tako im se razvija radoznali deo svesti i skreće pažnja na detalje, čime ove vežbe podstiču razumevanje i želju da nauče nešto više, kaže Bojl.
“Kad god podstaknemo decu da uoče vezu između više stvari, ona postanu radoznala da otkriju kako te stvari funkcionišu zajedno”, kaže on.3. Strast
Razgovarajući sa stotinama pronalazača za svoju knjigu, Vagner je takođe uočio vezu između pronalazača i njihovih hobija, tj. stvari koje su voleli da rede. Najbolji nastavnici i roditelji uvek bi podržavali ono što je strast učenika i negovali njihovu prirodnu zainteresovanost za neke stvari, i pomagali im da povežu da ono što je trebalo da se nauči sa potrebom da zadovolje tu znatiželju.
Puštali su decu da biraju oblast kojom će se baviti i da je istražuju na svoj način. Ovaj pristup čini decu srećnijom, kreativnijom i više zainteresovanom.4. Neustrašivost
Ključne rezultate u Dečjem inovativnom centru do sada su pokazala deca koja su kao karakternu osobinu imala neustrašivost, pogotovo kada je u pitanju preuzimanje rizika i pokušaji da se uvedu novi načini rada, kaže Batler. Deca takođe postaju bolja i kreativnija i u rešavanju svakodnevnih problema. Batler takođe smatra da nije bitno pohvaliti dete koliko je bitno podržati decu da bi smo podstakli njihovu inovativnost.
“Mislim da roditelji, zajednica i škola čine medveđu uslugu deci kada kažu ‘Ti si pametan,'” kaže ona. “Ako kažete detetu da je pametno, onda je to je završena priča, ali ako možete da ga navedete da učini napor da nešto uradi ili nauči, na dobrom ste putu, jer spremnost na napor vodi ka sposobnosti i uspehu.”
5. Svrha
Vagner kaže da je i i većosećaj svrhe veoma važan za inovatore. Nastavnici koji su imali najveći uticaj govorili su o važnosti rada na nečemu što menja svet na bolje, da nije samo bitno dobiti dobru ocenu.
Što imaju veći osećaj svrsishodnosti veći su im želja i motivacija da pronađu rešenje. Ovo pronalazače podstiče da rizikuju, i traže nove metode rešavanja izazovnih pitanja.
Prevela Jasmina Jovanović
Izvor: Fast company
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: OBRAZOVANJE
Vodič za roditelje: Izbor vrtića i škole za dete, briga ili prilika?
Prva prava odvajanja koja počinju polaskom u vrtić povezana su i sa drugim odlukama kojima roditelji u velikoj meri određuju budućnost dece. Kako izabrati vrtić je pitanje koje ne samo...
Šta se menja u školama? Ocenjivanje vladanja, postupanje u slučaju odsustva, broj provera znanja i procena nastavnika od strane roditelja
Ocenjivanje vladanja, postupanje u slučaju odsustvovanja sa nastave, broj pismenih provera u jednoj nedelji, postupanje škole u slučaju da polovina roditelja iznese primedbu na rad nastavnika ili stručnog saradnika, samo...
Kako da dete upišete u školu elektronski? Prijave počele
Roditelji ili drugi zakonski zastupnici koji su građani Republike Srbije će od 20. marta pokretanjem usluge eZakazivanje na Portalu eUprava imati mogućnost da elektronskim putem zakažu termin za upis i testiranje...
„Šta se od nas očekuje? Da podelimo što bolje ocene i da nas niko ne proziva“: Nastavnici nezadovoljni novim pravilnikom o ocenjivanju u osnovnoj školi
Na meti kritika su nove odredbe člana 5 ovog pravilnika, koji će, prema tvrdnji članova Granskog sindikata prosvetnih radnika Srbije „Nezavisnost“, doneti velike probleme zaposlenima u obrazovanju. Sporno rešenje predviđa...
2 komentara