…ili bilo koje zemlje našeg malog, brdovitog Balkana.
Ilustracija: Bob Živković
Na ideju da napišem ovaj tekst došla sam nakon što sam u istom danu prisustvovala dvema situacijama iz života običnog srpskog roditelja – poseta buvljaku, a istog dana samo mnogo kasnije i Institutu za majku i dete.
A na oba mesta isto – gužva
Pedagoška lekcija 1 – Ako me ne držiš za ruku, neko će te ukrasti!
Majka na buvljaku, kupuje nekakvu plastiku, držeći dete za ruku. Dete, naravno, nestrpljivo, cupka, otima se, odlazi na susednu tezgu gde je nešto njemu interesantnije. I, kako onda majka da dete umiri i bude sigurna da će ostati uz nju sve vreme? Pa, tako što će reći: „Ne otimaj mi se! Hoćeš da te neko ukrade? Ovo je buvljak, ovde se svašta krade!”
Lepo, majko, pa sutra kad kreneš u tržni centar, na buvljak, na kej, ti se pitaj što ti se dete plaši gužve i nepoznatih ljudi, kad ga nisi tome učila.
U korenu svih srpskih disciplinskih metoda je – strah! Zaplaši dete da bi te slušalo! Vešticama, policajcima, nepoznatim ljudima, čime god. Valja se da se deca malo i plaše…
Pedagoška lekcija 2 – Ostaćeš ovde zauvek!
Ovo mi nije bilo nimalo simpatično. Svako ko je sa detetom završio na Institutu za majku i dete, zna šta ga tamo čeka – gužva i neorganizovanost. Ali o tome neki drugi put. Stigli smo tamo pola sata posle ponoći, sa detetom koje ima temperaturu skoro 40. Kao i svima pre nas, traže da joj izvadimo krv i uzmemo urin na pregled. Dok se mučimo da joj stavimo onu nesrećno napravljenu kesicu za urin, čujem oca kako šeta sa ćerkom od dve ili tri godine i govori joj: „Ako hoćeš da ideš kući, moraš da piškiš! Ako ne piškiš, ostaćeš ovde zauvek!”
Ima li potrebe objašnjavati besmislenost ovakvih roditeljskih pretnji? Kako bi trebalo da se oseća dete kojem sopstveni roditelj preti da će zauvek ostati u bolnici? Ali, to je za njegovo dobro…
Pedagoška lekcija 3 – Nećeš da ručaš? E, onda ću dati medi!
Ovo sam lično u svojoj familiji iskusila. Metod kojim baka nagovara moje dete da jede! Klasično gajenje sebičnosti koju svi u sebi nosimo. Ako ti nećeš da pojedeš, ja ću dati medi, a da meda ne bi dobio ništa, dete će brže bolje pojesti samo. Posle ću se pitati zašto ništa neće da deli sa bratom koji je tek na putu…
Pedagoška lekcija 4 – Gde si se udario? U drvo? Evo tuče mama drvo!
Da li je potrebno dodatno objašnjavati? Kada se dete sopstvenom greškom ili nepažnjom udari, ti onda udri po tome što ga je udarilo. A što da ne onda i po deci s kojom se sudara na igralištu? U čemu je razlika?
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: RODITELJSTVO
Dr Vlajko Panović: Prvorođena i drugorođena deca imaju potpuno drugačiju dinamiku odrastanja
O razlikama u odrastanju prvorođenog i drugorođenog deteta u jednoj porodici, ali i načinu na koji se roditelji prema njima postavljaju - govorio je dr Vlajko Panović. Fokus je bio...
Deca nam okupiraju kuću, život, budućnost… i menjaju sve iz korena
Okupiraju našu kuću koja je do skoro bila besprekorno čista i uredna, a sada su svuda ‚nered razbacane igračke, fleke od hrane i deca koja trče unaokolo i jure se....
Da li biste prihvatili ovaj posao? Ili ga možda već radite…
Veoma je važno da imate sposobnost da izdržavate sate i sate stojeći, da ne očekujete redovne obroke, da ste dostupni 24/7, po mogućstvu da imate diplomu iz medicine, visoke kulinarske...
Sve NIJE stvar organizacije. I tačka.
Moja najbolja drugarica je samohrana majka. Njeni dani izgledaju otprilike ovako: ustane, doji bebu dok starije dete gleda crtani, sprema doručak, hrani ih, oblači, pakuje ručak, sprema sebe za posao...
Ovo je spisak budalaština, ali nemojte nas u isti koš. Moje dete nikad nije plašeno lekarima, Akoneće da jede ne mora, ali nema “zamenske” čokoladice niti drugog jela… Ako ne jedeš – nisi gladna. Kad ogladniš…paaaa, čeka te tvoj obrok, sad već hladn, ali čeka te 😉 i tako dalje…
Ja se ne bih slozila sa karikiranjem u vezi padova sa penjalica, koji mogu ozbiljno ugroziti zivot. Pricam iz iskustva i kazem da dete treba da se penje, ali je tu neko, ko ce paziti da se ozbiljnije ne povredi…
Pretpostavljam da autor A.C. nije želeo ništa loše da napiše, već je cilj bio da neki roditelji, koji napisano primenjuju, shvate da bi decu trebalo pustiti. Međutim, ono što je jako loše, jeste način na koji je ovo predstavljeno. Zaista, ne poznajem roditelje koji se ovako ponašaju, a sa Balkana sam, iz Srbije sam i pravoslavne sam veroispovesti…Autor očito ima problema sa sopstvenim shvatanjem onoga što je ružno i lepo, pa tako ono što je srpsko ili iz Srbije nije dobro, a što nije – dobro je. Imala sam priliku da vidim kako se razne nacije ponašaju prema deci i ono što mogu da kažem jeste da je naša kultura spoj dobrog i korisnog i da imamo jako dobru decu. Izuzeci uvek postoje i to je normalno.
Ono što je jako ružno jeste ilustracija za ovaj tekst. Molim da se na ovakve stvari obrati više pažnje ubuduće.
Kako ova ilustracija može biti ružna? Ne vidim problem.
Savršeno je prikazala ono iz teksta. Roditelji koji, i uz “ispijanje kafe” sa ostalim ljudima svoje generacije, žele da deca budu uz njih, iako ona to možda ne bi želela. Zabrana da rade nešto svoje, zabrana da se osamostale.
I da, kao Srbija smo jako drugačiji, i slobodno može da se generalizuje, jer je jako mali broj onih koji svoju decu ne sputavaju u svom odrastanju i istraživanju sveta. Kao što tvrdite da ne radite Vi, i oni iz Vaše okoline.
Svakodnevno se na ulici čuje : Ne trči, pašćeš, ne trči oznojićeš se, ne pipaj jer je prljavo, ne podiži smeće koje si ispustio, pod je prljav, ne puzi jer je prljavo, a i možda je hladno, nego ćemo te vući za ruke dok ne prohodaš, ne napolje jer je hladno, stavi novorođenčetu kapu u kući, i rukavice, i široki povoj, i stavi mu portiklu i cuclu jer su proizvođači tako rekli, a ništa mu ne treba od toga, pokrij kolica pelenom, jer -ne znam ni sama zašto, itd, itd…
Sve su to slike koje se ponavljaju!
Sve je u Srbiji prljavo, ako se ne ruča na vreme umire se od gladi, bez kape na 30 stepeni s vetrom se razboljeva, od nošenja se razmazi…
Sve je u Srbiji iz dobre namere.
Samo ko nije iz Srbije ili neke druge balkanske države može reći da ovo nije tačno! Jeste, kod nas se deca od vajkada ovako vaspitavaju jer je tako roditeljima mnogo lakše! Još su naše bake govorile: ” Malu decu treba slagati ponekad za njihovo dobro i dobro roditelja”.Nisam za to da se deca plaše, to vodi samo još većem strahu!
Sve se slazem, osim za prvu tvrdnju. Mislim da je bojazan da dete moze biti ukradeno u guzvi, na zalost, realna 🙁
Da, slažem se. Nažalost, i kod nas su stigla vremena kada neko može da ti ukrade dete dok ide pored tebe. Setimo se slučaja sa onim Francuzima od prošle ili preprošle godine. A takva situacija je odavno u Zapadnoj Evropi. Već decenijama se zna da ne smeš da skidaš pogled sa deteta ni na sekund, jer ti može nestati… Sad but true, što bi rekla Metalika.
U zivotu nista gluplje nisam procitala, niti manje tacno! Sto li ste ovo objavili?!
Zasto ste tako negativni? Bas je simpaticno 😁 a ima i istine a i sale.