Bio je poslednji dan škole. Otac je, prolazeći pored sinovljeve sobe, primetio da je sređena, čak je i krevet namešten. Izgledalo je kao da je pokupio sve svoje stvari i otišao.
Foto: Freepik
Sumnja oca se pojačala kada je video pismo na praznom radnom stolu. Prepoznao je rukopis svog sina: „Za tatu“. Drhtećim rukama, muškarac je otvorio kovertu.
Počeo je da čita:
„Dragi tata,
Moram da te obavestim da sam morao da napustim našu kuću. Nisam vam rekao, jer sam znao da ćete ti i mama napraviti skandal. Otišao sam zajedno sa svojom devojkom. Ja je puno volim. Ali, znao sam da vi nećete odobriti naš odnos zbog njenog pirsinga, tetovaža, bajkerske odeće i zbog toga što je ona dosta starija od mene. Ali stvar nije samo u mojim osećanjima. Ona je trudna.
Njeno ime je Sara. Ona je ubeđena da ćemo biti srećni zajedno. Ima svoju vikendicu u šumi i gomilu drva, što će nam biti dovoljno za celu zimu. Mi planiramo da imamo puno dece.
Sara mi je otvorila oči da marihuana u stvari nije baš tako štetna. Mi planiramo da je gajimo i prodajemo drugima. A u međuvremenu, molićemo se da pronađu lek za SIDU, zato što treba izlečiti Saru. Ona to zaslužuje!
Ne brini tata, već sam odrastao, sa svojih 15 godina u stanju sam da brinem o sebi. Jednog dana doći ćemo kod vas u goste da upoznate svoje unuke.
Volim te, tvoj sin.
P.S. Tata, sve sam ovo izmislio. Kod drugara sam. Samo sam hteo da vas podsetim da postoje i gore stvari od loših ocena u đačkoj knjižici (ona je u kuhinji na stolu). Pozovi me, kada budeš spreman da mogu da se vratim kući. Volim vas!“
Izvor: Zelena učionica
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: ŽIVOTARIJE
Šta bi bilo da je profesor udario učenika? Da, to bi bilo nasilje. I profesora bi mesecima razapinjali
Danas je 10. maj, dva dana je posle ovog zločina. Provela sam sat vremena listajući izdanja raznih novina, čitajući vesti i reakcije. Sve su stare bar jedan dan. Dakle, to...
Dario Rosi: Tapšanje po leđima i glupu mušku uzdržanost smenila je obavezna dnevna doza grljenja i ljubljenja
Praznici nas okupiše, onako porodično, pa gledam ovu moju decu i unuke i sve se nešto mislim… pupupu. Lepota i pamet im nije...
Ne dozvolite da vaš invaliditet postane vaš identitet
Identitet je ono kako se predstavljamo i ono što pokazujemo i govorimo o sebi drugima. Koliko je važno da shvatimo da ono što je moguće promeniti - ne treba odlagati,...
Narodna umotvorinaU dobru se ne ponesi, u zlu se ne ponizi –
U dobru se ne ponesi, u zlu se ne ponizi - upravo je ova moćna rečenica, koja nam uvek može doći kao podsetnik, uteha ili lekcija, bila inspiracija za tekst...
Nema komentara.