Deca koja su usvojila siguran obrazac afektivne vezanosti (sigurna deca) formiraju sliku o sebi kao bićima vrednim ljubavi i pažnje i sliku drugih kao osoba u koje mogu imati poverenje.

Kad se setim svog detinjstva preplavi me osecaj sreće i mislim da je to najveće blago koje nosim u sebi. Afektivna vezanost – šta je to? Mislim da je ova misao tinjala u meni godinama, rasla sam sa jednim roditeljem koji me je obasipao pažnjom i ljubavlju i sa kojim sam stvorila neraskidivu vezu koja je istog intenziteta i danas kada sam ja odrasla osoba. Tu su neprestano bili moji deka i nana, kao i tetka i teča i njihova deca. To je ljubav koju nikada nisam mogla da objasnim samo rečima, to je ljubav za koju nije bila dovoljna ni moja gestikulacija, to je ljubav zbog koje sam ja ovakva kakva jesam. A šta je zapravo to? To je afektivna vezanost između roditelja (staratelja) i deteta, to je moja sigurna baza. Zbog ljubavi koju i danas osećam prema njima želim da podelim svoja saznanja iz oblasti afektivne vezanosti sa svim roditeljima i ako ikako mogu pomognem im u najodgovornijoj ulozi koju dobijamo kao odrasli ljudi, a to je uloga roditelja.
Volela bih da počnem sa primerima iz životinjskog sveta i nastavim sa ljudskim rodom. Okrenite se oko sebe i razmislite kako to rade životinje, mama majmun i dete majmun, mama panda i beba panda, mama pas i beba pas. U ovoj hijerarhiji ljudsko biće je na rođenju najbespomoćnije, beba ne može da zagrli svoju mamu kao što to radi beba majmun, ona plače i ima potrebu za dodirom i zagrljejem jer mu miris majke i njena toplina donose sigurnost. Kao najsavršenija bića, imamo potrebu da se na naše signale odgovara signalima. U zavisnosti od odgovora majke ili osobe koja se bavi bebom stvaraju se određene veze u našem biću. O tim vezama ja sada hoću da pišem.
Ne želim da vas opterećujem teorijom, ali moram da vam pomenem dva imena koja su vrlo bitna za teoriju afektivne vezanosti, a to su J. Bolbi i M. Ejnsvort, ovo dvoje ljudi je zaslužno za našu spoznaju veza između roditelja i deteta. Zato danas mogu da pišem o sigurnom i nesigurnom obrascu afektivne vezanosti. A zatim da nesiguran obrazac podelim na još dva a to su ambivalentni i izbegavajući obrazac. A pre nego što krenem sa objašnjenjem obrazaca, želim vam reći da ne možemo govoriti o postojanju vezanosti pre nego što je dete uopšte u stanju da perceptivno prepoznaje majku. Ali da počnem od početka.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Dr Vladimir Đurić: Neki ljudi će kasniti samo kod nas, a nikad na aerodrom – i to dosta govori o njima!
Aerodromi nemaju nikakav problem sa ljudima koji kasne. Niti ih zanimaju njihovi razlozi, objašnjenja i alibiji… Niti to kakvi su oni kao ljudi, kakve su im crte ličnosti i navike....
Zašto je nekim ljudima tako teško da kažu ne?
Piše: Tijana Mirović, psiholog i psihoterapeut Nije lako reći ne! Ne, zaista nije lako reći šta mislimo i dati drugima do znanja da nam se nešto ne dopada ili ne...
Biljana Vasić: Tekstovi Marčela, Goblina, Hladnog piva, Dža ili bu, Grua – na času tumačenja socijalne lirike
Često kažemo kako deca danas ništa ne čitaju, žalimo se na njihovo duhovno odsustvo na časovima lektire i nemoć nastavnika da ih zainteresuju i motivišu. Zameramo im da su lenji,...
Dr Vladimir Đurić: Nije velika mudrost motivisati mlade da uče
Mislim da uopšte nije neka velika mudrost motivisati mlade da uče… Samo im treba SOPSTVENIM PRIMEROM pokazati da vam je baš učenje donelo dobar život. Mada… Možda im ni ne...
Za valjani odgovor je potrebno samo gledati malo TV kanal “Animal chanel” i
videti kako drugi sisari podizu bebe. Po ljudima vecina bi razmazila dete
a posebno covekoliki majmuni. Kako te zivotinjke opstaju milionima godina u, za
danasnjeg coveke, vrlo surovim uslovima, znaci da svoju decu nisu razmazili!
Slika je danasnje covekove emocijalne sakatosti da emocionalno ignorisemo malu
decu a neprirodno obasipamo emociama odraslu decu!