Nije škola da budemo poslušni i disciplinovani, nego je škola zato da istražujemo.
Marija Montesori kaže da, kad date malom detetu od oko 5 godina da nešto uradi, napravi, ono želi da to uradi najbolje što može. Ono u tom uzrastu ne zna za lenjost, ne ume da se dosađuje. Sve što vidi, pretvara u igru.
Dete u ranim godinama, negde do 7. godine, ima samo sadašnjost. U sadašnjosti živi i to mu je jedino bitno. Trudi se da to što ste mu dali, sada napravi. Prvi put se sa dosadom susreću u školskom uzrastu, zato što ima uzročno-posledični odnos prema stvarima i ne može da se igra s bilo čim, već samo s onim što voli. A ako toga nema, ono ne zna šta da radi, zeva, pravi nered.
Tako da, ne možemo za dete reći da je lenjo, samo nije dobro „nahranjeno” onim što mu je potrebno. To kad dete pravi nered na času nije njegova krivica, to samo znači da mu fali pedagoškog rada. Deci moramo pomoći da uče iz onoga što vole, kao što se nekad matematika učila kroz društvene igre, tako sada ne treba bežati od kompjutera u učenju.
Dete uvek nešto drugo želi u odnosu na ono što može – ono što mu ne da škola, što mu ne daju mama i tata. U školskom uzrastu dete ima zadatke o kojima nema ideju. A one o kojima ima ideju nema priliku da uči. Taj problem je u današnjoj školi veoma aktuelan. Dete je u svojoj osnovi vredno, samo je potrebno da mi pratimo njega i njegova interesovanja. Baš zato frontalna nastava i frontalni odnos su pogubni za decu.
Jung je, iako se nije bavio decom, bio sjajan psihijatar i rekao je: Ako hoćete dobre poslušnike u timovima, to tražite među odlikašima. Ali ako tražite talentovanu, genijalnu decu, vođe, tražite ih među onim dremljivim kojima je sve dosadno, koji nisu savršeni, koji kasne. Tu ćete naći jednog Čerčila koji je bio grozan đak, jednog Ajnštajna koji je bio slab u matematici.
Dakle, nije škola da budemo poslušni i disciplinovani, nego je škola zato da istražujemo. Jedan naš novinar me je pitao kako zamišljam normalnu školu. Rekao sam: čim bih je zamislio bila bi loša. Normalna škola je jedino ona koja vodi brigu kako su prošli njeni vukovci kasnije u gimnaziji, pa na fakultetu, pa šta je posle s njima bilo. Dobre su one škole koje iz tih saznanja svake godine modifikuju svoje programe, metode i način rada. A mi takvih škola nemamo.
Pripremila: dr Violeta Nestorov, Pomoć porodici
Izvor: Zelena učionica
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: OBRAZOVANJE
Beograd: Počele prijave za 20.000 dinara koje đacima dodeljuje Grad umesto besplatnih udžbenika
Sekretarijat za obrazovanje i dečju zaštitu poslalo je obaveštenje školama u Beogradu sa uputstvima za prikupljanje podataka od roditelja koji su potrebni za prijavu za pomoć koju grad dodeljuje umesto...
Nedelja sećanja i zajedništva – od 7. do 10. maja u svim školama u Srbiji
Na sastanku radne grupe za uspostavljanje memorijalnog centra u znak sećanja na žrtve masovnog ubstva u OŠ "Vladislav Ribnikar" u Beogradu, koja je formirana Odlukom Vlade Republike Srbije, doneta je...
U trogodišnjim srednjim školama i do 95 odsto funkcionalno nepismenih đaka: Alarmantni podaci PISA istraživanja
Učenici trogodišnjih srednjih stručnih škola pokazuju značajno lošije rezultate na PISA testiranju od vršnjaka koji pohađaju gimnazije, pokazuje analiza u upravo objavljenom nacionalnom izveštaju PISA 2022 istraživanja. Alarmantan podatak iz...
Počela prijava za prijemni ispit za specijalizovana odeljenja srednje škole
Počela prijava za prijemni ispit za upis u specijalizovana odeljenja gimnazija, kao i za umetničke srednje škole počela je 15. aprila i trajaće do 22. aprila 2024. godine, do 16 časova....
Nema komentara.