Vremenom, kako deca u ovakvim porodicama bivaju starija, taj odnos sa roditeljem doživljavaju kao obavezu i breme sa kojim ne znaju kako izaći na kraj.

Foto: Freepik
Moguće su situacije kada odrasli sin ili kćerka, iako već uveliko imaju svoje porodice, ne mogu da donesu neku veću (ili čak manju) odluku u dogovoru sa partnerom, nego moraju da se dodatno konsultuju sa svojim roditeljima. Nesigurnost koju u ovim situacijama pokazuju odrasli ljudi, može biti posledica umreženosti njihove primarne porodice, tj. one u kojoj je osoba odrasla.
Porodica u kojoj se ne vide jasne individualne emocionalne granice među članovima naziva se umrežena porodica. Iako mnogo roditelja smatra da je zdravo non-stop provoditi vreme sa svojom decom i imati potpuni uvid šta rade kada vi niste prisutni, nauka u određenim slučajevima kaže drugačije. Intenzivna usmerenost članova porodice jedno ka drugom povećava podršku, ali i zavisnost. S druge strane, smanjuje se radoznalost i istraživanje sveta van porodičnog gnezda.
Umreženost je mnogo više od bliskih odnosa između roditelja i dece, i karakteriše se ograničavanjem samostalnosti. Upravo zbog toga što dete ne pravi razliku između svojih i roditeljskih emocija, tu se najviše gubi ta granica identiteta. Ovakvo funkcionisanje porodice postaje ozbiljan problem za dete u procesu učenja regulacija svojih emocija zato što ne razlikuje svoja, od osećanja svojih roditelja.
Znaci da stvarate umreženu porodicu:
- Vaše dete je vaša jedna svrha u životu;
- Non-stop provodite vreme sa detetom osim kada je u školi (ovde se ne govori o situaciji kada su deca jako mala i gde im je potrebno konstantno nadgledanje);
- Vodite računa o potrebama svoje dece na uštrb svojih potreba (na primer ne idete lekaru zbog bolesti, zato što morate da pomognete detetu da spremi predstavu);
- Vrednost svoje ličnosti procenjujete na osnovu ponašanja i postignuća vašeg deteta (ako je „poslušno“ i „uspešno“ onda ste i vi uspešni i obrnuto);
- Vaše dete je barometar vaše sreće;
- Granice između vas i vašeg deteta su nejasne ili se često narušavaju. Na primer želite po svaku cenu da znate šta se desilo detetu u toku dana i iako dete ne želi da vam to kaže, vi insistirate dok ne popusti;
Vremenom, kako deca u ovakvim porodicama bivaju starija, taj odnos sa roditeljem doživljavaju kao obavezu i breme sa kojim ne znaju kako izaći na kraj. Često se u njima budi osećanje krivice da grubo prekinu to roditeljsko insistiranje da saznaju svaki detalj njihovog dana u školi ili kada nisu bili u društvu roditelja.
Kako sprečiti preterano umrežavanje:
- Važno je imati svoje vreme za svoj hobi ili strast čime ćete detetu pokazati da vi cenite sebe i da želite da imate svoje vreme i razvijate svoja lična interesovanja;
- Pružajte podršku detetu, nemojte mu davati konkretno uputstvo šta tačno treba da uradi u određenoj situaciji;
- Učite dete da samostalno obavlja svakodnevne aktivnosti, bez vašeg mešanja;
- Ne insistirajte na tome da vam ispriča svaki detalj svog života kada niste bili prisutni;
- Konsultuje se sa psihologom ili psihoterapeutom o strahovima koje vas muče, kako biste stvarali zdravu sredinu za svoje dete.
~ Nikolina Milosavljević, psiholog
Izvor: Beleške sa psihoterapije
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Dete nije igračka koja se može do punoletstva držati u kući a onda odjednom postati mudar, zreo čovek
Ovaj članak će se mnogima učiniti čudan, zato što ga je napisao psiholog. Kao što je poznato, psiholozi nas asociraju na razgovore o istraumiranom unutarašnjem detetu koje živi unutar svakog...
Kriminolog dr Ivana Stevanović: Deca su nam postala roboti jer dobijaju telefon sa godinu ili dve!
Dr Ivana Stevanović, direktorka Instituta za kriminološka i sociološka istraživanja, istakla je danas na televiziji K1 da moramo da uđemo u pravi proces žaljenja i pre svega u proces podrške...
Psiholog Tijana Mirović: Ne misle i ne osećaju svi isto, ne dižimo tenziju onda kada treba da je spuštamo
Piše: Tijana Mirović, psihoterapeut Bilo bi jako mudro da spavam, ali od 4:45 ne mogu. Pa kad već ne mogu, hajde da napišem nešto što mi je važno. Možda bude...
Bol nevoljene dece
Piše: Viktorija Sando, psiholog Ako zvezde sijaju – znači, to je nekome potrebno? Znači, neko hoće da one postoje?“ A šta, ako ne? Ako su se zvezde upalile, a one...
Nema komentara.