Mi ne možemo kontrolisati to kako se drugi ljudi osećaju, šta rade, kakva su im uverenja. Pokušajima da kontrolišemo nešto što u stvari ne možemo bijemo bitku koja je unapred izgubljena.

Ako imate uverenje da je u životu važno i potrebno imati kontrolu, na odličnom ste putu da sebi i/ili onima oko sebe zagorčate život. Razlog je prilično jednostavan – cilj koji ste zacrtali je nedostižan. Da znate u svakom trenutku gde se nalazi vaš šesnaestogodišnji sin – to je nemoguće. A i da je moguće, sama ideja je prilično zastrašujuća. Takvu vrstu kontrole ne možete imati ni dok je dete beba. Na primer, vi sve uradite da vaša beba ne plače, presvučete je, nahranite, mazite, ljuljuškate, nosite, pevate joj, a beba ipak plače. Nekad će sve što uradite pomoći da se beba smiri, ali nekada neće. Zašto beba plače? Ko to zna! Slično je kada je reč o odnosu sa starijim detetom ili partnerom: vi želite da osoba koja vam je važna bude srećna i sve činite u tom smeru, dakle, udovoljavate, podržavate, ne ljutite se, uvek ste na raspolaganju, hvalite, sve u nameri da ta osoba bude zadovoljna. I ona možda jeste zadovoljna ili jeste zadovoljna neko vreme. A posle toga možda više i nije zadovoljna, a vi pojma nemate zašto, i svi napori da to promenite, odnosno da zadržite kontrolu padaju u vodu. To se dešava iz jednostavnog razloga mi ne možemo kontrolisati to kako se drugi ljudi osećaju, šta rade, kakva su im uverenja. Nekad nam se tokom života dešavaju stvari koje nismo mogli da predvidimo niti možemo da nad njima imamo kontrolu, a veoma su teške i neprijatne (bolesti, saobraćajne nesreće, elementarne nesreće). Da li smo ih želeli? Naravno da nismo. Da li možemo da ih kontrolišemo? Često ne. I jedino što nam ostaje jeste da ih prihvatimo i prilagodimo se. Pokušajima da kontrolišemo nešto što u stvari ne možemo bijemo bitku koja je unapred izgubljena. I pri tome, osim što često opterećujemo druge osobe, trošimo energiju i propuštamo da se bavimo onim nad čim imamo kontrolu, a to smo MI sami i ono što MI radimo.
Da li sam na pogrešnom putu?
1. Detetu predstavljate sistem vrednosti koji vam je važan sopstvenim postupcima, ponašanjem i razgovorima – NISTE na pogrešnom putu.
2. Vodeći računa o uzrastu deteta, prezentujete mu sistem vrednosti koji vam je važan pristupom u disciplinovanju, pohvalama i jasnim i doslednim postavljanjem granica – NISTE na pogrešnom putu.
3. Tokom odrastanja deteta neke mere kontrole smanjujete u korist odnosa međusobnog poverenja – NISTE na pogrešnom putu.
4. Pokušavate da pomognete detetu u situacijama kada se oseća loše – NISTE na pogrešnom putu.
5. Preispitujete svoje postupke i uverenja i nekad ih korigujete – NISTE na pogrešnom putu.
6. Tokom odrastanja deteta čvrsto se držite potrebe za kontrolom JESTE na pogrešnom putu.
7. Neprihvatljivo vam je da dete ima tajne – JESTE na pogrešnom putu.
8. Imate strahove da će sve krenuti naopako ukoliko vi nemate kontrolu nad detetovim životom (škola, vrtić, prijatelji, odnosi s drugom decom, slobodne aktivnosti, ishrana i dr.) – JESTE na pogrešnom putu.
9. Smatrate da o detetu treba sve da znate – JESTE na pogrešnom putu.
10. Verujete da je važno da dete ima uverenja, postignuća i ponašanje u skladu s vašim očekivanjima i vrednostima – JESTE na pogrešnom putu.
11. Osećate se odgovornim ako je dete tužno, ljuto, nezadovoljno, uznemireno – JESTE na pogrešnom putu.
12. Nesrećni ste, razočarani ili ljuti ako se stvari ne odvijaju onako kako ste planirali – JESTE na pogrešnom putu.
Zašto ne treba da budete savršen roditelj naziv je novog priručnika Nevene Lovrinčević, psihologa i autora nekoliko korisnih knjiga namenjenih roditeljima u izdanju Kreativnog centra.
Prema autorkinim rečima, ova knjiga nije za one koji žele da postanu savršeni roditelji – jer roditelj koji ne pravi greške ne postoji – već za one koji žele da neka svoja uverenja i ponašanje preispitaju kako bi za izazove roditeljstva pronašli prava rešenja i svoj odnos s detetom učinili funkcionalnijim.
Ne postoji nijedan put ka tome da postanete savršen roditelj, ali milion njih da budete dobar roditelj.
Izuzetno koristan priručnik o izazovima savremenog roditeljstva!
Izvor: Detinjarije.com
Dete je ljuto? Tužno? Pa dobro, bože moj…
Naravno da osećanja ne treba potiskivati, ali toliko insistiranje na njima zapravo će kod deteta stvoriti utisak da je to nešto strašno važno, nešto o čemu treba stalno misliti. Dok, zapravo, čovek 99% vremena ne oseća nikakve posebne emocije.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Slavimo samoživost i samodovoljnost, a prevrćemo očima na nenajavljene posete i porodična okupljanja
Piše: Željka Kurjački Stanić, psiholog i psihoterapeut Danas sam čula da je jedna američka država donela zakon da se roditeljima koji ne ispoštuju želju svog PETOGODIŠNJEG deteta da promeni pol,...
Dete nije igračka koja se može do punoletstva držati u kući a onda odjednom postati mudar, zreo čovek
Ovaj članak će se mnogima učiniti čudan, zato što ga je napisao psiholog. Kao što je poznato, psiholozi nas asociraju na razgovore o istraumiranom unutarašnjem detetu koje živi unutar svakog...
Kriminolog dr Ivana Stevanović: Deca su nam postala roboti jer dobijaju telefon sa godinu ili dve!
Dr Ivana Stevanović, direktorka Instituta za kriminološka i sociološka istraživanja, istakla je danas na televiziji K1 da moramo da uđemo u pravi proces žaljenja i pre svega u proces podrške...
Psiholog Tijana Mirović: Ne misle i ne osećaju svi isto, ne dižimo tenziju onda kada treba da je spuštamo
Piše: Tijana Mirović, psihoterapeut Bilo bi jako mudro da spavam, ali od 4:45 ne mogu. Pa kad već ne mogu, hajde da napišem nešto što mi je važno. Možda bude...
Nema komentara.