Kada školsko zvono “odjavi” poslednji čas mnogim klincima aktivnosti tek počinju. Po danima se smenjuju časovi engleskog, gitare, fudbala, baleta, a vikend je rezervisan za plivanje. Jelena Holcer, psiholog kaže za portal “Super žena” da roditelji treba da shvate da je važnije od bilo kakve aktivnosti da sa svojim detetom provodete kvalitetno vreme. Osmeh, dodir i topla reč se podrazumevaju.
Sport
U ranom uzrastu, do treće godine, za svako dete je važno što više fizičke aktivnosti. Kako bude raslo, njegovi kapaciteti će rasti. Velike prednosti sporta su uspostavljanje zdravih navika, zdravog takmičarskog duha, prihvatanje autoriteta trenera, dobra fizička kondicija, uspravno držanje, boravak na otvorenom prostoru…
“Individualne razlike su velike pa ne postoji jedinstven odgovor koji bi važio za svako dete. Danas postoje “školice sporta” i za decu već od tri godine, međutim, najviše dece počinje aktivno da se bavi sportom između 6. i 10. godine”, kaže Jelena Holcer.
“Dete traži…”
Roditelji koji su preterano zahtevni obično nisu svesni svoje ambicioznosti. Njihov uobičajeni izgovor je da oni to ne bi radili, nego “dete traži…”. Međutim, dete u predškolskom uzrastu traži ono što misli da će zadovoljiti njegove roditelje.
“Dete ima egocentrično mišljenje i posvećeno je tome da zadovolji očekivanja upravo onih osoba koje su u tom trenutku njegovog života, od vrhovnog značaja. Ponekad pristaju iz straha od kazne, ponekad zato što misle da će tako oni doprineti harmoniji u roditeljskom domu, ponekad zato što misle da je ‘biti dobar’ jedini put da mu roditelji pokažu da je prihvaćeno. Jasno, povlađivanje roditeljima ima i svojih prednosti: ova deca lakše prihvataju nove autoritete, učiteljicu, na primer. Brže uspostave osećanje obaveze jer imaju manje vremena za igranje. Činjenica je da je broj dece koja iskreno žele, traže i postižu brojne aktivnosti veoma mali“, kaže naša sagovornica.
Koliko aktivnosti?
Iako naši roditelji čvrsto veruju u izreku: “Jedno, ko nijedno” upravo je jedna aktivnost (vrtić ili škola se ne računaju) detetu sasvim dovoljna. Ukoliko ona podrazumeva obavezu dolaženja i pohađanja dva puta nedeljno po jedan sat – svaka naredna aktivnost je samo dodatno opterećenje.
“Aktivnosti birate dete i vi, zajedno. Možda nećete moći da priuštiti svom detetu jahanje ili jedrenje, ma koliko ono to želelo, ali zajednički izbor i ne podrazumeva da ispunjavate detetove želje već da se zajedno dogovorite“, preporučuje iskusan i predavač i navodi da pažljivo treba osluškivati dete, prostor i vreme oko njega.
Mariota Vlaisavljević
Izvor: Super žena
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Blagostanje je neobjašnjiv osećaj ali ga prepoznate kad ga vidite – Erih From
Na pitanje šta smatra mentalnim zdravljem, From je odgovorio: "Ono što ja smatram mentalnim zdravljem bojim se da se razlikuje od onoga što mnogi drugi psihijatri ili psiholozi misle da...
Danijela Budiša Ubović: Psihološka zavisnost od roditelja – snažno osećanje dužnosti drži decu uz roditelje
Psihološka zavisnost od roditelja u velikoj meri može uticati na donošenje odluka u životu pojedinca koji bi trebalo da živi svoj život i oblikuje ga kako misli da treba pa...
Dr Vladimir Đurić: Niko ne može sve, a i da može – džaba mu ako ga to košta mentalnog zdravlja
O mentalnom zdravlju, zdravom odnosu prema sebi i važnosti očuvanja dobre energije kao i prvim simptomima 'pregorevanja', dr Vladimir Đurić, doktor medicine, specijalista psihijatrije, edukant psihoterapije - rekao je sledeće:...
Danijela Budiša-Ubović: ‘Radovi u toku’ – značajna faza u procesu samospoznaje
Svaki pojedinac prolazi kroz sopstvene faze i procese samospoznaje - kao jednog značajnog puta do svoje prave prirode, do spoznaje svojih osećanja i načina na koji ćemo se sa njima...
Nema komentara.