Osećaj kako smo dovoljno bezbedni da smelo iskoračimo u svet, osećaj da smo sposobni, izgradnja snažne predstave o sebi – to su komponente autonomije.

Foto: Freepik
Autonomija je sposobnost da se odvojimo od roditelja i funkcionišemo nezavisno kao i drugi ljudi naših godina. To je sposobnost da napustimo roditeljski dom, stvorimo vlastiti život, identitet, te vlastite ciljeve i usmerenja, koji ne zavise isključivo od podrške i usmerenja naših roditelja. To je sposobnost da se ponašamo kao individue – da imamo svoje ja.
Ako ste odrasli u porodici koja je podsticala autonomiju, onda su vas roditelji naučili veštinama samodovoljnosti, podsticali su vas da prihvatate odgovornost i naučili vas da dobro rasuđujete. Ohrabrivali su vas da smelo iskoračite u spoljašnji svet i stupate u kontakte sa vršnjacima. Umesto da vas preterano štite, naučili su vas da je svet bezbedno mesto i objasnili vam kako da sačuvate svoju bezbednost u njemu. Podsticali su vas da izgradite odvojen identitet.
Privilegovanost: kad roditelji ne postavljaju realistične granice
Međutim, moguće je da ste odrastali u nezdravijoj sredini, sredini koja je podsticala zavisnost i preteranu bliskost/umreženost. Možda vas roditelji nisu učili veštinama neophodnim za samostalnost. Moguće je da su radili sve umesto vas i minirali vaše pokušaje da nešto uradite sami. Možda su vas naučili da je svet opasan i neprestano vas upozoravali na opasnost i moguću bolest. Možda su vas ometali u nastojanjima da sledite svoje prirodne sklonosti. Možda su vas učili da se ne možete oslanjati na vlastito rasuđivanje i odluke kako biste se snašli u životu.
Jedan aspekt autonomije je i osećati se dovoljno bezbednim da se osmelimo i izađemo u svet. Drugi aspekti su osećanje kako smo dovoljno sposobni da izlazimo nakraj sa svakodnevnim zadacima i predstava o sebi kao zasebnoj individui. Ova poslednja dva aspekta imaju više veze sa životnom zamkom zvanom Zavisnost.
U slučaju zavisnosti, ne uspevate da izgradite osećaj kompetencije – predstavu da ste u stanju da samostalno funkcionišete. Možda su vas roditelji preterano štitili: odlučivali su umesto vas i preuzimali odgovornost za vaše obaveze. Moguće je da su vas čak suptilno minirali tako što su vas kritikovali kad god biste pokušali nešto samostalno da uradite. Kao ishod svega toga, vi kao odrastao čovek ne osećate se sposobnim da se sami efikasno borite u životu bez usmeravanja, saveta i finansijske podrške ljudi koje smatrate jačim i mudrijim od sebe. Čak i ako napustite roditelje – a mnogi ih nikad ne napuste – samo uđete u odnos sa drugom roditeljskom figurom. Nađete partnera ili šefa koji može da vam posluži kao zamena za roditelja.
Zašto i kako deca lažu?
Zavisni ljudi često imaju nerazvijenu ili umreženu predstavu o sebi. Njihovi identiteti se stapaju sa identitetima njihovih roditelja ili supružnika. Stereotip je žena koja se u potpunosti utopi u muževljev život, pa izgubi predstavu o vlastitom identitetu. Radi sve što njen muž želi. Nema vlastite prijatelje, nema vlastita interesovanja, niti vlastite stavove. Kad govori, govori o životu svoga muža.
Osećaj kako smo dovoljno bezbedni da smelo iskoračimo u svet, osećaj da smo sposobni, izgradnja snažne predstave o sebi – to su komponente autonomije.
Odlomak iz knjige:
OSMISLITE ŽIVOT IZNOVA
Džefri Jang & Dženet Klosko
Kako prerasti sputavajuće psihičke sheme – Shema terapija u praksi
Psihopolis, 2018.
KAKO DA SE OSLOBODITE DESTRUKTIVNIH ŽIVOTNIH ZAMKI
Šta su životne zamke ili životne sheme?
Kako da prepoznate i promenite svoje negativne životne obrasce?
Zašto ponavljamo patnje i negativne obrasce iz detinjstva?
Izvor: Detinjarije.com
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Dete nije igračka koja se može do punoletstva držati u kući a onda odjednom postati mudar, zreo čovek
Ovaj članak će se mnogima učiniti čudan, zato što ga je napisao psiholog. Kao što je poznato, psiholozi nas asociraju na razgovore o istraumiranom unutarašnjem detetu koje živi unutar svakog...
Kriminolog dr Ivana Stevanović: Deca su nam postala roboti jer dobijaju telefon sa godinu ili dve!
Dr Ivana Stevanović, direktorka Instituta za kriminološka i sociološka istraživanja, istakla je danas na televiziji K1 da moramo da uđemo u pravi proces žaljenja i pre svega u proces podrške...
Psiholog Tijana Mirović: Ne misle i ne osećaju svi isto, ne dižimo tenziju onda kada treba da je spuštamo
Piše: Tijana Mirović, psihoterapeut Bilo bi jako mudro da spavam, ali od 4:45 ne mogu. Pa kad već ne mogu, hajde da napišem nešto što mi je važno. Možda bude...
Bol nevoljene dece
Piše: Viktorija Sando, psiholog Ako zvezde sijaju – znači, to je nekome potrebno? Znači, neko hoće da one postoje?“ A šta, ako ne? Ako su se zvezde upalile, a one...
Nema komentara.