Jednom kad sredim kuću
Kad u špajzu bude sve klasifikovano, kao po histeričnim časopisima, u kojima je i nered uredan i složen…
Kad u špajzu bude sve klasifikovano, kao po histeričnim časopisima, u kojima je i nered uredan i složen…
Marisina majka je uvijek bila umorna. Bila je to, prema rečima njene kćerke, super žena koja je osamdesetih godina prošlog veka pokušavala da ima sve.
Pa zašto bre, žene? Zar nije dovoljno što ste posvećene toliko koliko jeste?
Ovo je sasvim besplatno i jednostavno. Pokupim se i odem u prvu šumu, šumarak, šumicu ili šikaru. Dođem lepo tamo, isključim se i ćutim…
Neke stvari samo mame razumeju…
Ko su ti ljudi koji ne zapadnu u paniku ako im uskratite masnoće i ugljene hidrate na tri sata? Ozbiljno. Kako je to moguće?
Ajde, neka mudruju, ali što zamajavaju ove buduće majke i usađuju im komplekse i nervozu, to nikada neću moći da svarim.
Dete mi je ushićeno. Toliko se raduje da mi ne dozvoljava da joj ponesem ni ranac ni violinu. Iako su u prevozu užasne gužve, i čitav grad je raskopan.
Raduje nas što se među fotografijama u galeriji koja sledi, nalazi se i ona koja prikazuje majku iz Srbije 🙂
Sram je bilo. Kakav to primer daje svojoj deci? Stvarno ne znam… Da treba voleti svoj život? Svoje telo? Da se, kad dođe leto, na plaži nosi bikini?