Iz ugla jedne tinejdžerke: Ispiranje mozga, program centrifuga
Sačuvajte decu od “ne zna se ni ko pije ni ko plaća” sistema.
Sačuvajte decu od “ne zna se ni ko pije ni ko plaća” sistema.
Ako su vaši sukobi sa roditeljima postali normalna pojava, preuzmite inicijativu. Ako to ne uradite spremite se na doživotno komplikovan odnos.
Dadoše mi onu „skuplju“, moderniju… Ma ok. Daj šta daš samo da se više rešimo korone, maski, testova…
Kaže čitateljka „A šta ako je jedan roditelj glup a drugi pametan?“ E… to je jedna velika muka. Baš, baš…
Pametni roditelji ne moraju da čitaju ovaj tekst. Šta pametnom roditelju može da kaže neka klinka od sedamnaest godina?
Nisam ja rođena posebna već me on pravi posebnom. I nije mi sve što imam dao život nego otac. A mnogo toga nije ni morao.
Roditelji su svakako jednim delom krivi za to, budući da od malih nogu daju deci mobilne uređaje kako bi ih „smirili“. Međutim, i sami roditelji tinejdžera se veoma retko zapitaju: „Šta to moje dete gleda i šta sluša?“
Dragi moji, ko vas ubeđuje da je „demokratija“ super? Ko vas laže da je normalno da svako radi šta hoće? Ko je izmislio da se odsustvo stida zove „moja prava“?
Obično postoje dobri razlozi za „ljutnju” mladih ljudi. Kao što ću opisati, ta ljutnja je često maska, odbrana od mnogo neuhvatljivijih, bolnijih osećanja.
Sponzoruša je nasledni gen sa kojim se ne rađamo. Njega razvijate vi, baš vi koji sve lepo ponižavate i nazivate ružnim imenom