Očekivanja, prijatelj ili neprijatelj dobrog raspoloženja
Pozabavićemo se pred odmor na moru, planini, pred polazak u školu ili vrtić – očekivanjima kao “ubicama” dobrog raspoloženja, provoda i sreće.
Pozabavićemo se pred odmor na moru, planini, pred polazak u školu ili vrtić – očekivanjima kao “ubicama” dobrog raspoloženja, provoda i sreće.
Deca su kao sunđer – upijaju sve što pričate i zato je veoma važno da pazite šta govorite.
Mi smo dozvolili da oni rastu u ovakvom društvu. Nas treba da je sramota što smo dozvolili eroziju svih vrednosti, mešetarenje kao stil poslovanja, bahaćenje polupismenih kao stil života, Cecu i Kristijana kao idole.
Kad sam bila dete, imala sam mnogo rođaka. Spavali smo jedni kod drugih, igrali se satima u zadnjoj sobi babine kuće, gradeći tvrđave ili se pretvarajući da smo kučići. Zajedno smo plivali u jezeru, pecali i igrali karte.
Đaci i studenti po najvećoj vrućini i vlazi rade sklekove, trče i treniraju iako je čak neprijatno sedeti po takvoj toploti. Zimi često slušaju predavanja u ledenim učionicama da bi ojačali volju i iskusili neprijatnost.
Kada mama i tata razgovaraju pred decom, to su najčešće razgovori koji su vezani uz to dete. Zar ne? Zašto se onda čudimo što deca misle da su centar roditeljskog sveta
Većina roditelja pravi ovu grešku dok spušta decu na toboganu, a uopšte nije svesna koliko to može da bude opasno. Jedna majka podelila je svoje iskustvo kao upozorenje svim roditeljima.
… i kako prestati osuđivati svoje dete na životni scenario gubitnika
Postavlja se pitanje šta je glavni posao deteta. Pa da se kreće i u tom kretanju da padne i da se povredi i da nauči da se dočeka kada pada.
Gotovo da ne postoji dete koje u školu ide bez mobilnog telefona, a većina roditelja je odahnula jer u svakom trenutku znaju gde su im deca. Ipak, to ne važi za mamu Kejti Smit, koja je svojoj deci zabranila da nose telefone u školu…